Temelji Evropske unije
15. decembar 2012.Budući da se rat upravo završio, političari svih zemalja koje su potpisale Pariški sporazum bili su skeptični, kao i sami građani. Osnivanje nadnacionalnih tela koja donose odluke o industriji uglja i čelika u pojedinim zemljama, naišlo je na veliki otpor.
Ratni neprijatelji
Ugovoru su se protivili pre svega građani Francuske, ali ispočetka su sa nepoverenjem na njega gledale i druge zemlje koje su za vreme Drugog svetskog rata bile pod nemačkom okupacijom. Mnogim ljudima bilo je nezamislivo da sa omraženim ratnim neprijateljem stupe u tako duboku i dugoročnu saradnju.
Ideja Evropske zajednice za ugalj i čelik potiče iz jednog govora tadašnjeg francuskog ministra spoljnih poslova Roberta Šumana. On je 9. maja 1950. rekao: „Predlažemo da se čitava nemačko-francuska industrija uglja i čelika podredi višem upravnom telu, organizaciji kojoj mogu pristupiti i druge zemlje Evrope. Bio je to temelj evropske federacije.“
Temelj Evropske unije
Zajednicom za ugalj i čelik države potpisnice odrekle su se međusobnog naplaćivanja uvoznih carina i drugih ograničenja robnog prometa u zemljama EZUČ-a. Suverenost industrije uglja i čelika prenesena je na zajednički nadnacionalni izvršni organ („Visoku vlast“). Cilj je bio podsticanje proizvodnje uglja i čelika kao sirovina za obnovu nakon rata i da se time poveća životni standard zemalja članica.
Zajednica za ugalj i čelik bila je početak. Već 1955. godine ministri spoljnih poslova počeli su pregovore o stvaranju Evropske ekonomske zajednice, koja je osnovana u martu 1957. Evropska zajednica za ugalj i čelik, Evropska ekonomska zajednica, zatim Evropska zajednica za atomsku energiju 1. jula 1967. fuzionirane su u Evropsku zajednicu (EZ). Nakon revolucija u istočnoj Evropi i završetka Hladnog rata iz nje je Sporazumom iz Mastrihta 7. februara 1992. godine nastala Evropska unija, koja danas ima 27 zemalja članica. 17 zemalja Unije kao zajedničku valutu ima evro.
Postignut cilj
Plan da se Zajednicom za ugalj i čelik poveća životni standard stanovništva i da se nadzorom tada najvažnije industrijske grane spreči mogućnost izbijanja rata je ostvaren. Prvobitna skepsa umanjena je zahvaljujući iskustvima ljudi, koji su shvatili prednosti Zajednice. Na kraju, u faktore uspeha ubraja se i činjenica da su sve zemlje članice od nje imale koristi.