Supruge šefova država u muzeju E. Vorhola!
26. septembar 2009.Endi Vorhol je mrzeo Pitsburg u kome je odrastao. U to vreme su čađ uglja i fabrike čelika zagadile vazduh u tom gradu. Industrijske otpadne vode su zatrovale reke.
Vorhol je rastao u tridesetim i četrdesetim godinama u siromašnom okruženju i bio je često bolestan. Još kao dete, zavoleo je filmove. Posle Drugog svetskog rata studirao je dizajn na Univerzitetu u Pitsburgu. Pedesetih odlazi za Njujork i vrlo uspešno radi u reklamnoj industriji kao grafičar
„Ovo što vidite pred sobom su dela koje su veoma razlikuju od onoga što je inače radio. Nije reč o otiscima u sito štampi nego o slikama“, kaže Tom Sokolovski direktor muzeja Endija Vorhola u Pitsburgu.
Vorholu bi se to dopalo?
U sedmospratnom muzeju izložena su brojna umetnikova dela. Muzej je samo nekoliko stotina metara udaljen od konferencijskog centra u kome će se sastati predsednici država i vlada G20. Za to vreme će direktor muzeja ugostiti njihove supruge. Endiju Vorholu bi se dopala takva poseta, kaže Tom Sokolovski:
„Da, njemu bi se to dopalo. Vorhol je imao komlikovan i komleksan odnos prema slavi. On je rekao da će u budućnosti svako imati svojih 15 minuta svetske slave. Znao je da 15 minuta brzo prolazi.“
U muzeju se mogu videti i najpoznatiji radovi kontroverznog umetnika, portreti Merlin Monro i Elvisa Prislija. Vorhol je stvarao slike velikom brzinom - kao na fabričkoj traci. Snimao je filmove, pisao pozorišne drame, izdavao časopis. Muzejska postavka pokazuje njegovu umetničku svestranost.
Vorhol i danas iznenađuje javnost. Pre svega kada se radi o Brilo kutijama -kartonskim kutijama za hemijske proizvode američke firme Brilo, u koje je Vorhol trpao sve što mu je došlo pod ruku - tanjire, slanike, cipele Klerka Gejbla ili dijamantski prsten. Preko 600 takvih kutija ostavio je iza sebe. Do sad je otvoreno samo pola tih kutija, a u jednoj od njih nedavno je pronađeno pismo bivšeg nemačkog premijera Vilija Branta. Vorhol je imao dobre veze sa Nemačkom.
„Imao je nemačke prijatelje poput Jozefa Bojsa i poznavao je mnoge nemačke kolekcionare."
autori: M. Šorić, Ž. Bašić
odg. urednik: N. Jakovljević