1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Srpski mediji u službi vlasti

Ivica Petrović27. septembar 2007.

Medijsku scenu Srbije karakteriše sve veće zadiranje Republičke radiodifuzne agencije u poslove zakonodavca, i sve niži profesionalni nivo medija, ocena je Monitoring tima Centra za podršku demokratskim inicijativama.

https://p.dw.com/p/BkF5
Medijska scena u Srbiji nalik na onoj iz 90.ih godinaFoto: AP Graphics/DW

Rezultati tromesečnog monitoringa primene medijskih zakona pokazuju da se nacionalni emiteri pozicioniraju na tržištu i upotrebom nedozvoljenih sredstava. Članovi monitoring tima kao posebno skandaloznu navode odluku Republičke radiodifuzne agencije da izda obavezujuće upustvo Radio Televiziji Srbije o prenošenju skupštinskih sednica. To je po njihovom mišljenju rezultat političkog pritiska, i kraj pokušaja da se RTS pretvori u javni medijski servis.

Borba za gledanost, čitanost, ili slušanost, odvija se i na nedozvoljene načine. Elektronski mediji krše Zakon o radiodifuziji time što emituju reklame u nedozvoljenim terminima. Na programima radio stanica, poput recimo Radio Fokusa, mogu se čuti pozdravi kriminalcima i ljudima optuženim za ratne zločine; na taj govor mržnje Savet Republičke radiodifuzne agencije ne reaguje. U štampanim medijima zabeleženi su napadi na glumicu Mirjanu Karanović zbog uloga žena albanske i muslimanske nacionalnosti. Profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski za Radio Dojče Vele kaže da taj primer dosta govori o medijskoj situaciji u Srbiji:

„Taj slučaj govori o tome da je naša medijska scena još uvek u velikoj meri izdiferencirana na onaj način kako je to bilo devedesetih godina, i da mi imamo iluzije da su te pukotine, koje su tada nastale među novinarima, među medijima, u jednom pristupu medijima i onome šta je njihova funkcija, da su one izbledele i da nisu više tako vidljive kao nekada“.

Tema kojom su se mediji intenzivno bavili proteklih meseci je i rešavanje problema Kosova. Izveštavanje medija i na tom primeru po rečima Radeta Veljanovskog pokazuje da su mediji samo prenosioci stavova vlasti:

„I paradoks je naravno i sa stanovišta te homogenizujuće nacionalne politike da se govori o Kosovu kao najvišem nacionalnom pitanju isključivo sa stanovišta opsesije nad teritorijom, i apsolutno nikakve mogućnosti da se bilo kakav politički pa i medijski kontakt uspostavi sa većinskim stanovništvom“.