1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Solidarnost sa Egiptom

11. april 2017.

Do sada najkrvaviji napadi na dve hrišćanske crkve pravoslavnih kopta u Egiptu zbližili su hrišćane i muslimane. Predsednik Al-Sisi ne sme to olako proigrati, smatra Rainer Zolih.

https://p.dw.com/p/2b2fU
Ägypten Ahmed al-Tayeb mit Patriarch Tawadros II.
Veliki šeik Ahmed al Tajeb i patrijarh Tavardos IIFoto: picture-alliance/AP Photo/A. Nabil

Nakon terorističkih napada na dve crkve pravoslavnih kopta Egipat je suočen sa velikim talasom solidarnosti. Muslimanski građani te zemlje izražavaju solidarnost sa hrišćanskom manjinom, preko društvenih mreža pozivaju na složnost zemlje u borbi protiv terorizma, daju krv za žrtve napada. Poruka je utešna i jasna: svi smo mi Egipćani. Nećemo dopustiti da nas mržnja i nasilje podele!

Taj Egipat zaslužuje i našu solidarnost! Jer, Egipćani nisu mogli dati bolji odgovor terorizmu. Teroristi računaju upravona to da mogu posvađati muslimane i hrišćane i iznutra destabilizovati egipatsko društvo.

Sollich Rainer Kommentarbild App
Rajner Zolih

Solidarnost koju egipatski hrišćani sad, nakon terorističkih napada, doživljavaju od muslimana važna je poruka i svim aktivistima i simpatizerima "Islamske države", koja je s odvratnim ponosom preuzela odgovornost za oba krvava napada. Tu se muslimani jasno pozicioniraju poručujući: teror protiv osoba druge vere nema ništa s našom verom!

Al-Sisi mora postupati razumno

Sad je politika na potezu. Predsednik Abdelfatah Al-Sisi je uveo tromesečno vanredno stanje i najavio pojačane mere sigurnosti. Ta sigurnost je jako potrebna egipatskim hrišćanima. Njima ne preostaje ništa drugo nego da svoju sigurnost povere vladi i sa njom sarađuju što je moguće bolje - iako će tako još više postati cilj radikalnih islamista, koji u njima vide vazale omraženog Al-Sisijevog režima.

Ali, egipatska vlada do sada nije uspevala da zaštiti hrišćane i zaustavi ubijanje i proterivanje kopta sa Sinajskog poluostrva. Tu Al-Sisi mora više učiniti, pa i vojnim sredstvima. Ali, pritom mora postupati razumno. Još oštrije postupanje protiv kritičara režima i opozicionara, a naročito dalje kršenje ljudskih prava, bilo bi fatalno. Ono bi moglo podeliti društvo, a položaj hrišćana u njemu postao bi još opasniji.