1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"SAD podržavaju i ratne zločince“

Nastasja Štrauhler 6. jul 2016.

Prama podacima Amnesti Internešnal (AI) sirijske pobunjeničke grupe masovno krše međunarodno pravo. Zašto se do sada o tome ne govori? Tražimo odgovor u razgovoru sa stručnjakom za Bliski Istok, Dr. Ginterom Majerom.

https://p.dw.com/p/1JK26
Günter Meyer
Profesor Dr. Ginter Majer je direktor Centra za istraživanje Arapskog sveta na Univerzitetu MajncFoto: Peter Pulkowski

DW: Gospodine profesore Majeru, Amnesti Internešnal optužuje sirijske pobunjenike za ratne zločine. Reč je o mučenju i egzekucijama. Da li ste iznenađeni?

Ginter Majer: Iznenađenje je da su ove informacije tako kasno objavljene. Do sada se svetska javnost usredsređivala na zločine Asadovog režima. Recimo, jedan sirijski fotograf je između 2011. i 2014. napravio 7000 fotografija ubijenih zatvorenika. Sirijska tajna policija je te ljude uhapsila, mučila, onda su sprovedeni u vojnu bolnicu gde su do smrti mučeni. Poznati su i svirepi postupci "Islamske države". Po sada objavljenim podacima posebno se vidi da zločine nisu počinili samo džihadisti Al Nusre ili Ahrar al-Šama bliskih Al Kaidi. U izveštaju se spominju paravojne formacije Nuredin Sinki, Levantski front i 16. divizija Sirijske slobodne armije. Mnoge borce ovih formacija su Sjedinjene Američke Države obučavale i snabdele oružjem. Amerikanci su stalno naglašavali da podržavaju samo umerene snage i odabrane sirijske borce. To što sada vidimo jeste da Sjedinjene Američke Države podržavaju ratne zločince.

Da li su Amerikanci imali te informacije i ako jesu, zašto nisu reagovali?

Znali su, svakako. Zapadni mediji su ionako ukazivali na to da sirijski borci koje su amerikanci obučavali u Turskoj, po dolasku u Siriju masovno prelaze na stranu Al Nusre i takozvane „Islamske države“. Amerikanci su to tolerisali sa jasnim ciljem da na taj način oslabe Asadov režim. Isto kao što je američkom političkom vrhu najkasnije 2012. bilo jasno da postoji opasnost nastanka „Islamske države“, ali nisu uradili ništa protiv toga, pošto su svoj interes videli u obaranju Asadovog režima.

U izveštaju Amnesti Internešnala se spominju i druge države koje očigledno podržavaju naoružane grupacije uprkos njihovoj brutalnosti. To su Saudijska Arabija, Katar i Turska. Kakva je uloga tih zemalja?

Saudijska Arabija podržava pre svega Ahrar al-Šam. Ta džihadistička grupacija isto tako postupa sa najvećom brutalnošću. Katar i Turska podržavaju grupacije u Siriji koje su bliske Muslimanskoj braći. Postoje brojne indicije o zločinima te grupacije.

Koje religiozne i političke ciljeve imaju te grupacije? Da li postoji saglasnost u usmerenju?

Cilj svih tih grupa je da se brore protiv svih koje posmatraju kao nevernike. Na primer, šiite koji poštuju svece i njihove grobove. Oni su protiv žena koje nisu pokrivene i tako se u očima fundamentalista izjašnjavaju kao poklonice sekularnog Asadovog režima. Uvođenje šerijata je najmanji zajednički imenitelj svih tih grupacija. Oni se bore za to da se u Siriji ustanovi država u kojoj islamski zakoni regulišu život ljudi.

Amnesty International Bericht zu Verbrechen in Syrien-Krieg - Kämpfer Al-Nusra-Front
Borci Al Nusra fronta, Idlib,14.12.2014.Foto: picture-alliance/AP Photo/Syrian Observatory for Human Rights

Po čemu se te grupacije razlikuju od tzv. „Islamske države“?

Brutalnost IS-a se po religioznom pristupu teško može prevazići, recimo, po razmerama telesnih kazni kao što je bičevanje ili po broju pogubljenja. Ta teroristička milicija je poseban slučaj jer nisu spremni ni na kakve kompromise..

Da li su opozicione grupe u Siriji do sada bile pogrešno, ulepšano prikazivane?

U arapskim medijima, recimo u Libanu, stalno se pojavljuju izveštaji da se te opozicione grupe u Siriji bore i jedne protibv drugih. Takvi izveštaji nisu do te mere spektakučlarni da privuku pažnju zapadnih medija. Postoji veliki broj napada koji protivnici Asada izvode „pod lažnom zastavom“ da bi posle za njih optužili Asadov režim. Na primer, napad bojnim otrovom u Guti kod Damaska 2013. U međuvremenu postoje jasni dokazi za to da je bojni otrov proizveden u Turskoj, da je turska tajna policija prebacila bojni otrov u Damask i da ga je potom upotrebila opozicija.

Postoje li u Siriji uopšte neki pouzdani partneri? S kim da se vode mirovni razgovori, a s kim bolje ne?

Ako pogledamo trenutne odnose snaga, Rusija je najjača sila, a sa njom i Asadov režim. Sve dok postoji taj režim, njegova vojska je najvažniji partner za budući mirovni sporazum. Velik prednost je u tome što u Siriji još uvek funkcioniše uređeni sistem, možda bi se na toj osnovi zemlja mogla stabilizovati. Da se sada i Amerikanci suzdržavaju od smišljenih postupaka protiv Asada odgovara proceni američke vojske koja je urađena još 2013. Ako režim padne, na vlast će doći džihadisti. Onda može sve samo da se pogorša. Onda bismo imali potpuno propalu državu.