Put iz Afrike ka Lampeduzi: u spas ili smrt!
24. decembar 2009.Božićni koncert u maloj crkvi na ostrvu Lampeduza: „Ovo je svetska premijera. Prvi put se božićna pesma „Malo dete je rođeno“ izvodi na dijalektu. Želimo da pokažemo da Lampedužani smatraju da su i dalje u centru svetskog interesovanja“, kaže ponosno Antonio Papalardo, umetnički savetnik.
I dok pesma najavljuje radosnu poruku, za veliki broj gladnih, izbeglica i proteranih nestala je nada da bi preko Lampeduze mogli da se domognu Evrope. Na Lamdeuzu mesecima ne stižu izbeglice. To ne znači da izbeglica nema, kaže Gisi Nikolini koja se već godinama zalaže za ljudska prava na ovom ostrvu.
„Mnogi su umrli na putu, a kad bi neki i uspeli da dođu do Lampeduze, vraćani su nazad. O onima koji su se udavili ne postoji ni statistika“.
Lampedužanima izbeglice nisu smetale, kaže sveštenik Don Vinsent: „Lampeduza je za njih bila među-stanica, nismo ih nikad viđali. Oni su prihvatani u luci i odmah su ih sprovodili u prihvatne centre“.
Sve je vrvelo od vojske i policije
Na Lampeduzi vlada neuobičajeni mir. More je često uzburkano ali brodovi su privezani uz obalu jer više nema izbeglica koje stižu preko mora. Povučeno je više od 1.000 vojnika i policajaca koji su bili stacionirani na Lampeduzi u vreme kada su na ostrvo izbeglice pristizale u talasima.
Vlasnica hotela Rina d Amore žali za njima: „Dolazili su nam vojnici i policija. Sada su mnogi hoteli i restorani zatvoreni“.
Ribar Paolo zaključuje: „Sačekajmo malo da li će se dogovor sa Libijom održati. Sve dok Gadafija držimo u dobrom raspoloženju, neće biti brodova sa izbeglicama. Ali šta će se dogoditi ako mu Italija okrene leđa?“
autori: Karl Hofman / Željka Bašić Savić
odg. urednik: Nemanja Rujević