1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Prisilne sterilizacije

Marija Santasesilija2. novembar 2015.

Devedesetih godina prošlog veka nekoliko stotina hiljada ljudi u Peruu prisilno je sterilisano. Samo su retki tada pristali na sterilizaciju ili su uopšte znali šta im se događa. Istraga je konačno pokrenuta.

https://p.dw.com/p/1GyAd
Peru Demus Kampagne Somos 2074 Frauenrechte
Foto: Javier Dueñas

„Dvojica komšija došli su u njenu kuću i rekli joj da je u toku zdravstvena kampanja. Zatim su žena, njen muž i njihov sin ambulantnim kolima prevezeni u bolnicu. Rekli su im da muž i sin moraju da ostanu napolju, a ženu su uveli unutra i anestezirali je. Kada je ponovno napustila prostoriju, bila je operisana“. Tako peruanska poslanica Hilarija Supa priča o sterilizaciji jedne žene pod imenom Mikaela.

Mikaelin slučaj samo je jedan od nekoliko stotina hiljada takozvanih „dobrovoljnih hirurških sprečavanja začeća“, kako je vlada diktatora Alberta Fuhimorija devedesetih zvala taj instrument nacionalnog planiranja porodice. Peruanski poverenik za građane navodi broj od 272.028 žena i 22.004 muškaraca, kojima je između 1996. i 2001. operativno „uklonjena“ plodnost. Velika većina njih potiče iz udaljenih regiona u peruanskim planinama.

Supa, koja je i sama indogenog porekla, imala je mandatu u peruanskom parlamentu, danas sjedi u supranacionalnom Parlamentu Anda. Ona je jedna od prvih osoba koja je počela da pomaže žrtvama da i zvanično podignu tužbe. Ali peruanska država dugo vremena uopšte nije reagovala na problem prisilnih sterilizacija.

Peru Lima Kampagne gegen Zwangssterilisation
Hilarija Supa (sa šeširom) s dosijeima žrtavaFoto: picture-alliance/dpa/J. Ramon

Sada je po prvi put jedan predstavnik peruanske vlade javno izrazio spremnost da se prošlost razjasni: krajem oktobra ambasador Huan Himenez Major je pred Interameričkim povereništvom za ljudska prava (IAKMR) najavio formiranje registra pogođenih ljudi.

Kampanja za plaćanje odšeta

Time Himenez, koji je do 2013. bio premijer vlade, prihvata glavni zahtev kampanje „Protiv njihove volje“ (Contra su voluntad) peruanskog ogranka „Amnesti internešenela“. Feministička organizacija DEMUS osim toga zahteva i formiranje „Povereništva za istinu“, sveobuhvatno plaćanje odšteta žrtvama i pokretanje postupka protiv Fuhimorija zbog povreda ljudskih prava. Taj zahtev verovatno ima samo simboličan karakter, s obzirom na to da 77-godišnji bivši diktator trenutno služi višedecenijsku kaznu u kućnom pritvoru.

„Ideja je da se pridobije solidarnost građana, da ljudi izađu na ulicu, stanu na stranu žrtava i od vlade zatraže da u praksi sprovede sa IAKMR“, objašnjava za DW koordinatorka DEMUS-a Marija Izabel Kedano.

Nemar ili namera?

IAKMR je zatražio ponovno pokretanje više postupaka. Povod za to je slučaj jedne žene koja je preminula ubrzo nakon operativnog zahvata 1998. Tri puta su peruanske vlasti zatvarale taj slučaj, pre nego što su ga nevladine organizacije iznele pred međunarodne instance.

„Prve istražne radnje obustavljene su između ostalog zato što je procenjeno da se nije radilo o povredi ljudskih prava, već o ubistvu iz nemara i telesnoj ozledi, i u skladu s tim radilo se o zastarevanju“, objašnjava Ivann Montoja, šef jednog antikorupcijskog projekta na Institutu za demokratiju i ljudska prava na Katoličkom univerzitetu u Peruu.

Dobrovoljna sterilizacija?

Po njemu je za obustavljanje postupaka još važnije bila procena da je postojala bar prećutna saglasnost sa sterilizacijama.

Pogođene osobe poput Mikaele tvrde nešto drugo: neke žrtve nasilno su dovučene na operaciju, druge su sterilisane a da im uopšte nije objašnjeno o čemu se radi i kakvi rizici postoje. Drugima su, tvrdi ona, pretili ili su ih ucenjivali.

Peru Lima Kampagne gegen Zwangssterilisation
Kampanja „Protiv njihove volje“Foto: picture-alliance/dpa/E. Arias

„Pretili su im na primer uskraćivanjem socijalnih davanja ukoliko ne pristanu na sterilizaciju“, kaže Montoja. „Državno tužilaštvo to ipak nije kategorisalo kao uverljive pretnje, dodaje sagovornik DW-a – i to iako mnoge pogođene osobe jedva da su i shvatile na šta su pristale. Većinom su to bili pripadnici indogenih grupa iz udaljenih planinskih regiona koji govore svojim posebnim jezikom i koji nisu pohađali škole na španskom. „Presude na svetlo dana iznose ogromnu dozu neznanja o stvarnosti u Andima“, tvrdi Montoja.

Obrada i razjašnjavanje onoga što se događalo tokom građanskog rata (1980-2000) od strane peruanske vlade početkom ovog milenijuma, u međunarodnim krugovima se smatra pozitivnim primerom. Ali tri peruanske vlade nisu se pozabavile periodom u kojem su se sprovodile sterilizacije. Poslanica Hilarija Supa sada se ipak nada da je došlo vreme i za to: „Mislim da će ova vlada isplatiti odštete žrtvama.“ Barem su dosijei ponovno otvoreni. Prve odluke očekuju se početkom 2016.