Preživeti rat u duševnoj bolnici
31. januar 2012.Unutrašnjost duševnih bolnica i njihovi pacijenti su piscu Jusi Adler Olsenu poznati: „Živeo sam u bolnici za duševne bolesnike. Moj otac je bio psihijatar i upoznao sam mnogo pacijenata. Među njima je bilo i onih kojima nije bilo potrebno lečenje već podmirivanje mnogo osnovnih ljudskih potreba, npr. čovek je zapalio svoju farmu, došao na psihijatriju i odjednom, dobio je sve što nije imao nikada ranije: obroci tri puta dnevno, sigurnost, čist krevet…“
Tako razmišljaju i glavni likovi Olsenovog romana „Kuća alfabeta“ (Das Alfabethaus), britanski piloti Džejms i Brajan koji su se u Drugom svetskom ratu našli na teritoriji Nemačke. U pokušaju da prežive, simuliranje duševnog oboljenja i bolnica pod imenom „Alfabethaus“ ne deluju kao loša ideja.
Svakom bolesniku u toj bolnici bili su dodeljeni identifikacioni broj i slovo. Neki bolesnici nisu bili teško oboleli, dok su drugi bili predviđeni za egzekuciju. Jedno odeljenje je bilo sa lošim slovima, drugo sa dobrim. Problem sa dva junaka u romanu jeste taj da su oni bili u odeljenju sa lošim slovima. A upravo takvi bolesnici bili su zamorci nacistima u testiranjima psihofarmatika.
Obmane
„’Kuća alfabeta’ je priča o obmanjivanju i o tome kako je biti obmanut, a ako priču postavite u ratno vreme imate pregršt mogućnosti za razvoj priče o prevarama“, kaže pisac Jusi Adler Olsen. „To je priča o prevarama i zločincima sa izmišljenim bolestima i sakrivenim ratnim plenom“. U takvim uslovima dva prijatelja iz detinjstva pokušaju da prežive. Pisac kaže da je upravo istraživanje o tom ratnom periodu zahtevalo najviše vremena: „Morao sam da razgovaram i sa medicinskim sestrama koje su bile stacionirane u Nemačkoj o tome kako je to izgledalo.“
Džejms i Brajan otkriće da nisu jedini kojima se duševna bolnica učinila kao izlaz tokom rata u Nemačkoj. Međutim, nije reč samo o ratnoj već i o posleratnoj Nemačkoj u koju se jedan od dva glavna lika vraća da potraži prijatelja kojeg je pre 30 godina ostavio u „Kući Alfabeta“.
Autorka: Daniela Vranković
Odgovorni urednik: Ivan Đerković