1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Pomirenje za jednokratnu upotrebu

Ivica Petrović1. jul 2008.

Deklaracija o političkom pomirenju je stranački akt napravljen u dnevno političke svrhe. Zapravo, ozvaničenje skupštinske većine koju su formirali nekadašnji ljuti politički protivnici.

https://p.dw.com/p/ETwz
Ako možeš zaboravi
Ako možeš zaboravi!Foto: AP

Istovremeno sa potpisivanjem koalicionog sporazuma, DS i SPS najavljuju i potpisivanje takozvane Deklaracije o političkom pomirenju. Iako konačan tekst deklaracije još nije poznat, stručnjaci i analitičari procenjuju da je reč o potezu dve stranke za jednokratnu upotrebu. Koalicija na neki način deluje neprirodno i problem se pokušava prevazići ovakvom deklaracijom, kaže za Dojče vele Aleksandar Resanović, izvršni direktor Centra za mir i razvoj demokratije.

„Sada se nalazi neki nov modus, koji bi trebalo barem da pokaže da su ove dve stranke koje rade na toj deklaraciji u okviru parlamentarne većine na liniji pomirenja. Moram da priznam da sam vrlo skeptičan, odnosno da ne verujem da se tu radi o jednom istinskom pomirenju, već da je u pitanju stranačko pomirenje u dnevno političke svrhe kako bi se opravdala postojeća parlamentarna većina“.

Amnestija za kršenje ljudskih prava

Istinsko pomirenje moralo bi da obuhvati mnogo šire slojeve društva, ali i sve političke partije. U proces pomirenja treba da se uključi stručna javnost, nevladin sektor i da se organizuje javna diskusija. Sve to, sa najavljenom deklaracijom, nije slučaj. Ona se može posmatrati i kao amnestija za kršenje ljudskih prava.

„Prema tome, ova deklaracija u stvari samo predstavlja potvrdu jednog takvog stava. Potruditi se, što je sasvim logično, da se ostane na toj poziciji, da se sačuva skupštinska većina, a ne da se ona razori zarad toga da se utvrdi ko je kršio ljudska prava u prošlosti, odnosno devedesetih godina, što prethodna vlast nije učinila. Mislim da su minimalne šanse, da ne kažem da ih maltene i nema, da se sada počne govoriti o odgovornosti, konkretno SPS-a, ili barem nekih njenih članova za sve ono što su radili u prošlosti“.

Stručnjaci primećuju da ovakva deklaracija krši Zakon o lustraciji. Taj zakon se, upozorava Resanović, uopšte ne sprovodi, a Zakon o otvaranju tajnih dosijea nikada nije donet. Umesto toga donosi se deklaracija koja nema nikakav obavezujući karakter i koja proces lustracije još više udaljava od Srbije.