Poljaci uče da žive sa muslimanima
19. oktobar 2010.Vlasti su dozvolile izgradnju nekoliko novih džamija u Varšavi. Bilo je protesta od strane tradicionalnih rimokatoličkih grupa, ali su muslimane podržali liberalno orijentisani hrišćani, Jevreji i laici. Debata se vodila i o novom islamskom kulturnom centru, koji neće imati nikakve simbole koji bi mogli da iritiraju katoličku većinu, tvrde zagovornici gradnje. „Vodili smo računa da izgled centra i džamije bude u skladu sa poljskom arhitektonskom tradicijom. Nema minareta sa kojih bi vernike podsećali da je vreme za molitvu – postoje drugi načini da se vodi računa o vremenu. Ideja je bila da centar bude multifunkcionalan, želimo da gradimo mostove i uspostavljamo kontakte. Prostor za molitvu zauzimaće petinu površine, u drugim delovima su galerija, multimedijski centar, biblioteka“, priča Salim Ismail iz Poljske islamske lige.
Volonter, koji je stigao iz Sirije pre četiri godine, kaže da bi mnogo trebalo učiniti kako bi se otklonili stereotipi učvršćeni američkim ratom protiv terora: „Nastojimo da objasnimo ljudima da stereotipi o položaju žena, islamu i terorizmu ne odgovaraju stvarnosti. Činimo što možemo, mislim da je potrebno više informacija i vremena.“
Tatari kao most
Organizatori Islamskog kulturnog centra obratili su se za pomoć i poljskim muslimanima – Tatarima. Tatari su došli sa Krima i naselili se na istoku Poljske pre šest vekova. Oni su oduvek ratovali za Poljsku, ali iz njihovih redova su i ugledni akademici i umetnici – i glumac Čarls Bronson je potomak poljskih Tatara.
Pisac Selim Čazbijevič kaže da bi Tatari mogli da budu most između islamske i poljske kulture i dodaje: „Mi Tatari smo deo poljske kulture i nastojimo da očuvamo našu tradiciju. Želimo da sačuvamo tragove naše kulture, jer smo svesni da bi za dve-tri generacije mogli da se utopimo u većinski deo poljskog društva.“
Autori: Rafal Kipuževski / Nenad Briski
Odg. urednik: Nemanja Rujević