Otrov iz Bopala za Nemačku?
27. maj 2012.3. decembar 1984. u istoriju je ušao kao dan kada se dogodila jedna od najtežih industrijskih katastrofa u istoriji čovečanstva. Od posledica nekontrolisanog isticanja otrova u atmosferu iz pogona američke hemijske kompanije „Union Carbide“, poginulo je, u zavisnosti od izvora, 3.500 do 25.000 ljudi. Preko pola miliona stanovnika Bopala i okoline i dan danas pati od posledica katastrofe. Jedan od razloga je i taj što se niko nikada nije pobrinuo za otrovni otpad koji još uvek zagađuje pijaću vodu.
Problem stvara i preko 350 tona otrovnog otpada koji je u pogonima „Union Carbide-a“ nastao još pre katastrofe i koji je nepropisno uskladišten u poroznim kesama. I upravo tih 350 tona bi sad, po najsavremenijim standardima tehnologije za preradu otrovnog otpada, trebalo da bude prerađeno u Nemačkoj. Indijska vlada se obratila nemačkoj organizaciji za pomoć zemljama u razvoju GIZ. Ta organizacija bi organizovala prevoz otpada u Nemačku gde bi bio spaljen u nekoj od specijalnih spalionica otpada. One su, kako javlja organizacija za zaštitu životne sredine BUND, doduše u stanju da prerade takvu vrstu otpada. Ali problem je prevoz. Organizacije kao što su BUND i Grinpis se bore protiv transporta otpada u Nemačku. "Mi ne želimo da se ovako opasan otpad prevozi preko cele zemaljske kugle. On mora da se uništi na licu mesta pa i pod cenu stvaranja tehničkih uslova za to", smatra predstavnik Grinpisa Manfred Santen.
Milionska zarada pod znakom pitanja
GIZ se međutim protivi takvom rešenju jer bi ono bilo "dugotrajno i preskupo". Spalionice opasnog otrova u Indiji trenutno nisu u mogućnosti da prerade tu vrstu otrova, uveravaju odgovorni iz GIZ-a. Istog mišljenja su i lokalni aktivisti koji se zalažu za transport u Nemačku.
U insistiranju na "nemačkom rešenju" BUND međutim vidi mogućnost za milionsku zaradu za nemačke spalionice. Zaštitnici životne sredine isto tako smatraju da se prevoz tolike količine hemijskog otpada protivi tzv. Bazelskoj konvenciji. Nemačko ministarstvo za zaštitu životne sredine upozorava da je Bazelska konvencija donesena kako bi se sprečio izvoz otrovnog otpada iz razvijenih zemalja u nerazvijene delove sveta poput Afrike. GIZ isto tako negira da bi u čitavoj akciji neko mogao da zaradi. Čitav projekat bi koštao oko tri miliona evra, od čega najveći deo odlazi na troškove prevoza. Jedan zaposleni GIZ-a u Bopalu smatra da takva rasprava ide najviše na teret stanovnika Bopala: "Stidim se zbog toga jer neki u Nemačkoj pokušavaju da spreče da se ljudima ovde pomogne mada mi za to imamo kapacitet".
Autor: Nenad Krajcer (dpa)
Odg. urednica: Ivana Ivanović