Oporavak Srbije ili zaštita krupnog kapitala?
7. septembar 2012.
Nacionalni savet za privredni oporavak je još jedno telo koje je formirala nova srpska vlada u pokušaju da se izbori sa obiljem ekonomskih problema. Savet ima 23 člana: pored premijera Ivice Dačića i ministra finansija Mlađana Dinkića, u savetu je čak devet članova famoznog kluba „Privrednik“, koji okuplja predstavnike krupnog kapitala (između ostalih, kompanije Delta holding, Dunav osiguranje, Simpo, Beohemija, Sintelon, Metalac...), čelnici privrednih komora Beograda i Srbije, kao i pet bankara.
Na prvi pogled vidljivo je da je u savetu daleko manje teoretičara ili profesora ekonomskih nauka, a više predstavnika privrede. „Od saveta očekujem da vrlo brzo sagleda ekonomsku situaciju i predloži ideje i mere za ekonomski oporavak Srbije“, objasnio je premijer Dačić.
Stručnjaci za ukras
Dosadašnja iskustva sličnih saveta nisu bila spektakularna, upozoravaju ekonomisti. Ti saveti su se sastajali svega nekoliko puta, i što je najgore političari nisu prihvatili skoro ništa od predloga stručnjaka. To i sada može biti osnovni problem, ističe za DW ekonomski novinar Milan Ćulibrk:
„Oni ukazuju na potrebu stabilizacije javnih finansija, a to znači i mere štednje države. Sa druge strane verovatno ukazuju i na potrebu povećanja poreza, ali postavlja se samo pitanje u kojoj meri će vlada biti spremna da posluša sve te preporuke i te savete s jedne strane, i koliko će svi ti članovi saveta biti u stanju da vode računa o opštem interesu, a ne o interesima sopstvenih kompanija, jer je tu veliki broj privrednika.“
Spas za krupni kapital
Upravo zbog toga su se u prvim kritikama nakon formiranja saveta mogle čuti primedbe da je ovo savet koji favorizuje krupni kapital, a da zapostavlja mala i srednja preduzeća. To i jeste bojazan ovog puta, da se neće ponuditi rešenja koja će olakšati poslovanje malim i srednjih preduzećima koja su i najviše stradala u ekonomskim procesima poslednjih godina, upozorava Ćulibrk:
„Ona su najveće žrtve krize zato što su velike kompanije uspevale na neki način da teret sa sebe prebace na mala i srednja preduzeća, tako što je prosečan rok plaćanja za njihovu isporučenu robu produžavali sa 60 na 90, pa na 120, 150, pa i 180 dana, ili koliko god je to trebalo. A onda su mala i srednja preduzeća morala da uzimaju kredite od banaka po prilično visokim kamatama, i na taj način dospela u probleme. I sada su mnoga od tih preduzeća na rubu bankrota i likvidacije.“
Skrivanje iza saveta?
S obzirom na dubinu krize srpske ekonomije, stekao se utisak da je formiranje ovakvog saveta pokušaj vlasti da nekako podeli odgovornost u slučaju nastavka ekonomskih problema. Ćulibrk kaže da je to bio i njegov utisak:
„Ako vlada ne uspe da popravi stanje u ekonomiji da kaže pa eto, mi smo probali. Angažovali smo sve ono što je bilo na raspolaganju, angažovali smo ljude koji nisu bili u vlasti, sve smo pokušali ali eto nije vredelo, tako da i oni na neki način smanje svoju odgovornost. Ali, pri tome se zaboravlja jedna prosta stvar, vlada je ta koja donosi konačne odluke. Prema tome, sakrivanje iza ovog saveta ne dolazi u obzir, i ta vrsta pokušaja ne bi trebalo da prođe.“
Problem je što se recepti za poboljšanje znaju već godinama, zaključuje Ćulibrk, a jedan od njih je i reforma javnog sektora. U tom smislu nam nije potreban nikakav savet nego samo politička volja i hrabrost da se krene u reforme.
Autor: Ivica Petrović, Beograd
Odgovorni urednik: Ivan Đerković