Onaj ko razgovara - ne puca
16. oktobar 2008.Na kraju konferencije za novinare komandant međunarodnih snaga u Avganistanu general Dejvid MekKirnan povišenim glasom je rekao "Još ovo da vam kažem i to je danas najvažnije – čitam suviše izveštaja ljudi koji nisu bili dovoljno dugo ovde, a tvrde da gubimo Avganistan. Ne verujem u to“.
Ovaj rat ćemo dobiti
Njegove reči nisu bile upućene toliko novinarima koliko britanskom komandantu snaga u provinciji Helmand na jugu zemlje koji je prošle nedelje izjavio: "ovaj rat nećemo dobiti“.
A Mekirnan kaže: "Svuda gde odlazim razgovaram sa ljudima, vojnicima, policajcima, guvernerima.Bez obzira koliko bili nezadovoljni – vladom, napretkom, bezbednošću – svi veruju u bolju budućnost“.
Vojnici se očigledno ne slažu u proceni situacije u Avganistanu, statistički podaci pokazuju da je ove godine već do sada poginulo više vojnika NATO nego bilo koje predhodne. Neke provincije, čak i blizu Kabula, za strance su opasne po život.
I šefica biroa Zadužbine Fridrih Ebert Ursula Koh-Laugvic smatra da su saveznici u ćorsokaku i kaže: "U Avganistanu vlada razočaranje, naročito među mladima. Zato je i talibanima danas lako da regrutuju pristalice i to vodi pogoršanju situacije".
Vojnici ne rešavaju problem
Komandant ISAF-a Mekirnan stalno traži više vojnika, ali ni ne propušta da napomene da vojnici ne rešavaju problem. Šef štaba u komandi ISAF-a general Hans Lotar Domreze deli to mišljenje i kaže:
"Potrebno nam je strpljenje. Policija, vojska i civili moraju sarađivati u obnovi zemlje. U krajnjoj liniji neophodne su političke odluke, a njih mogu da donesu samo Avganistanci time što će se dogovoriti sa pobunjenicima“.
Neophodan razgovor sa ekstremistima
Do pre nekoliko godina bila je na snazi maksima – ne razgovaramo sa onima koji su okrvavili ruke, ali danas za mnoge rešenje je upravo u pregovorima sa ekstremistima. Stara je izreka – ko razgovara, ne puca. Ali, za sada, u Avganistanu se i dalje isuviše puca.