Od video igrica do masakra?
13. mart 2009.Ministar unutrašnjih poslova nemačke savezne pokrajine Bavarska Joahim Herman kaže da nema ništa protiv video igrica:
„Postoji određeni broj brutalnih video igrica u kojima i sam igrač uzima ulogu nasilnika s čime se identifikuje i beskrupulozno ubija ostale ljude. Takve igrice kod nas nisu izgubile na značaju.“
Kompjuterske igrice koje sadrže nasilje, do sada su u Nemačkoj bile proveravane i njihova prodaja bila je zabranjena maloletnim osobama. Međutim, to pravilo je po svemu sudeći imalo slabo dejstvo.
Nemačka fondacija za borbu protiv zločina traži kompletnu zabranu. Osim toga, još uvek je otvoreno pitanje: kako sprečiti „skidanje“ takvih igrica sa interneta? Za nemačkog ministra unutrašnjih poslova Volfganga Šojblea, iza takvih krvoprolića krije se društveni problem:
„Pitanje je - šta se dešava u našem društvu? Da li treba više da radimo na jačanju vrednosti društva, da li moramo da pružimo porodicama više podrške i da li da se više borimo protiv nasilničkih sadržaja u našim medijima? Na kraju to pitanje u jednom slobodnom društvu treba svi, sami sebi da postave.“
Šojbleovo poslednje pitanje je po svoj prilici upućeno medijima. Nemačko udruženje novinara je nakon masakra u Vinendenu kritikovalo načine izveštavanja pojedinih medija.
„Od škola ne treba praviti tvrđave“
Kada je reč većoj bezbednosti u školama, postojala je ideja da se u njima instaliraju detektori na metal. Šojble međutim smatra da od škola ne treba praviti tvrđave. Predsednik sindikata policije Konrad Frajberg takođe misli da je neumesno uvođenje detektora na metal ili privatnog obezbeđenja.
„Bio bi to pogrešan put. Mislim da bi trebalo povećati nadzor na ulazu u škole - u koje trenutno može ući ko želi. Učenici i nastavnici trebalo bi da dobiju čip karte. Na taj način mogle bi da budu sprečene krađe i trgovina drogom.“
Zahtev da se pooštri zakon o posedovanju oružja u Nemačkoj, trenutno dolazi od levice koja želi da oružje bude pojedinačno zaključano i da se ograniči posedovanje oružja u privatnom vlasništvu. Inače, zakon o posedovanju oružja je nakon masakra u Erfurtu, pre sedam godina, dva puta pooštravan.