1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemačka štampa o oštrim merama: Tako (ni)je moralo biti

6. januar 2021.

Lokdaun je cena koja mora da se plati kako bi se spasili životi, pišu jedni. Političari su pogubili konce i delaju kratkovido, pišu drugi. Nemačka štampa podeljena je u komentarima najtrožih mera od početka pandemije.

https://p.dw.com/p/3nZHv
Angela Merkel, 5.1.2020.
Angela Merkel, 5.1.2020.Foto: Michael Kappeler/REUTERS

„Dalekosežna je odluka da se život i sloboda ljudi ovako ograniče", piše Lajpciger folkscajtung. „Političari mesecima moraju da vagaju između suzbijanja pandemije i ograničenja sloboda – i da stalno fino podešavaju mere, u jednom ili drugom smeru. Kancelarka Angela Merkel je proteklih meseci ponavljala da su ovo najteže odluke otkad je na funkciji. Upravo zbog svog istočnonemačkog iskustva, ona dobro zna šta znači biti ograničen u slobodi odluka. Ali, šta je sada alternativa dok vakcina ne donese prvo olakšanje?"

Hesiše niderzeksiše algemajne kaže da bi svakom kritičaru moralo biti jasno da se ovde radi o spašavanju što većeg broja života. „Već danas se nazire da će pandemija ugroziti i uništiti mnoge egzistencije i 2021. godine. To će biti cena i ovog produženja lokdauna u januaru. Politika je odlučila da ta cena mora da se plati."

Komentator minhenskog Zidojče cajtunga takođe podržava mere: „Ko baci pogled tamo gde ljudi svakodnevno umiru – na odeljenja intenzivne nege – znaće da se ovde radi prevashodno o jednoj stvari: da se ne izgubi kontrola. To nikako ne znači da su ograničenja bezopasna: ona su mučenje i pogađaju mnoge. Umetnici ili biznismeni, vlasnici restorana i njihovi zaposleni, deca, samohrani roditelji, porodice – za sve njih je neretko pandemija postala egzistencijalna opasnost."

Drukčije o novim merama misli komentator Noje osnabriker cajtunga: „Nedeljama se zemlja pati kroz lokdaun, mnogi ljudi više nemaju živaca za to. Dobar signal političara bi bio neki gest prisebnosti, da se zadrže kurs i mirnoća. Aktuelni podaci o toku epidemije nisu dostatni zbog praznika, manje testiranja i kašnjenja sa prijavljivanjem novih brojki. Zato ti podaci nisu podesni da opravdaju popuštanje mera, ali nisu ni argument za drastično pooštravanje. Nova ograničenja kontakata i slobode kretanja zato više deluju akcionistički nego razumno."

U sličnom tonu na svom portalu piše nedeljnik Cajt: „Vladajući sada rade samo ono što skoro svi drže neizbežnim pa prihvataju bez gunđanja. To je udobno i kratkovido. Ova strategija – koja to nije – srednjoročno izaziva više štete nego što kratkoročno donosi koristi. A dugoročno će postati problem za politiku, jer joj građanke i građani više ništa ne veruju", navodi se u komentaru i nastavlja:

„Jer, bilo je i još ima drugih načina. Raniji i mnogo stroži lokdaun recimo, koji bi brojke sveo toliko blizu nuli da se svaka sledeća pojava virusa može kontrolisati pre nego što se raširi. To bi doduše tražilo više državne kontrole i javno zdravstvo koje je spremno brže da reaguje, digitalizaciju i prilagođene strukture – sve stvari kojih još nema jer se političari nisu zalagali za njih sa dovoljno pritiska i bezobzirnosti", dodaje Cajt.

List Velt piše da su političari blizu da prokockaju poverenje. „Traljav početak vakcinacije uništio je nadu Nemaca da im treba samo još jedno veliko zbijanje redova koje će u kombinaciji sa vakcinama otvoriti put opštem popuštanju mera. Građanin je do sada radio svoje, sada je politika na redu – mnogi će tako sa pravom posmatrati stvari, bez obzira što ankete beleže podršku lokdaunu."

O vakcinama u onlajn-izdanju piše i nedeljnik Špigel: „Kako solidarnim ponašanjem i upotrebom moderne tehnike nismo uspeli da zadržimo ovu pandemiju pod kontrolom, vakcina nam je jedini preostali, ključni instrument. Zato se mora uraditi sve – stvarno sve – da se vakcinacija ubrza. Neka košta šta košta."

„Kada će se završiti lokdaun? Za taj odgovor možemo samo da gledamo u pasulj", piše Frankfurter rundšau. List navodi da je „država nesumnjivo uradila štošta za ublažavanje ekonomskih posledica pandemije", ali da je krajnje vreme za „svojevrsnu ugovornu ponudu države društvu".

„To mora biti više od obećanja da će jednog dana sve ponovo biti kako je bilo. To je ništa manje od perspektive koja može pokrenuti takmičenje ideja kako da krizi damo smisao tako što iz nje učimo. Možemo iz sedmice u sedmicu da čekamo da sve bude kao što je bilo pre. Ili da iskoristimo vreme za stvaranje predstave boljeg, sigurnijeg, možda i pravednijeg života posle", dodaje list.

priredio Nemanja Rujević

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android