Najsrećniji slučaj koji se Nemcima dogodio
Ustav Nemačke slavi 70. rođendan. Iznikao je iz moralnih ruševina nacionalsocijalizma i rata, i u početku se mislilo da je to samo privremeno rešenje. Ali on sve do danas uživa ogromno poverenje Nemaca.
„Ljudsko dostojanstvo je nedodirljivo“
U nacionalsocijalizmu ljudsko dostojanstvo nije vredelo ništa. Onom ko se nije uklapao u sliku nacističko-rasističke ideologije pretilo je ubistvo u koncentracionom logoru. Stoga je Ustav Nemačke ljudsko dostojanstvo stavio na prvu poziciju – to je reakcija na nemačku istoriju.
Rođenje
Konrad Adenauer, koji je nekoliko nedelja kasnije postao prvi kancelar Savezne Republike Nemačke, 23. maja 1949, kao predsednik Paralamentarnog saveta, potpisao je Ustav Nemačke. Savet je po nalogu zapadnih sila od septembra 1948. radio na izradi demokratskog ustava za zapadni deo zemlje.
Pod nadzorom
Sile alijanse imale su zadnju reč. Vojni guverneri - sleva nadesno general Pjer Kenig za Francusku, general Ser Brajan Robertson za Veliku Britaniju i general Lusius Klej za Sjedinjene Američke Države – morali su da odobre „Osnovni zakon“. Izričito se pak naziva „Osnovni zakon“, a ne „Ustav Nemačke“ kako bi se naglasio njegov provizorni karakter.
Žene vrše pritisak
61 muškarac u Paralmentarnom savjetu nije imao osećaj za to da bi ustavom trebalo garantovati jednakopravnost muškaraca i žena. Ali, četiri žene uspele su da se jednakopravnost na kraju ipak nađe u ustavu. Posebno zaslužna je političarka SPD Elizabet Zelbert koja je žestoko sprovodila ono što zamisli.
Protesti protiv Zakona o vanrednom stanju
Pre svih studenti su 1968. žestoko protestovali protiv Zakona o vanrednom stanju. Velika koalicija je sa neophodnom dvotrećinskom većinom izmenila Osnovni zakon, kako bi zemlju pripremila za posebne krizne situacije. Pojedini kritičari su tu videli paralele sa članom 48 Vajmarskog carskog ustava, koji je na kraju Hitlera doveo na vlast.
„Celokupni nemački narod“
„Od celokupng nemačkog naroda zahteva se da u slobodnom samoodređenju radi na jedinstvu i slobodi Nemačke“, stoji u preambuli Osnovnog zakona iz 1990. Ponovnim ujedinjenjem se mogao dakle izraditi potpuno novi ustav. No, umesto toga, DDR je jednostavano uključen u okvir Osnovnog zakona.
Ograničenje prava na azil
Pod vladom Helmuta Kola je 1993. do tada važeći član 16 o pravu na azil umnogome ograničen. Na primer, neko ko je preko druge zemlje EU ušao u Nemačku nema više pravo da u toj zemlji zatraži azil. Ta ograničenja su i tada, isto kao i danas, žestoko kritikovana.
Spor oko člana o eksproprijaciji
Suočeni s nedostatkom stambenog prostora u velikim gradovima u Nemačkoj, političari levog spektra, poput Kevina Kinerta (SPD), ponovo otkrivaju član 15 o eksproprijaciji. Kinert tu vidi mogućnosti da se privatna svojina pretvori u društvenu. A FDP bi, nasuprto tome, najradije u potpunosti ukinuo taj član 15.
Čuvari Ustava Nemačke
Ustavni sud u Karlsrueu neraskidivo je povezan s Osnovnim zakonom. Sudije brinu o tome da zakoni budu u skladu s Osnovnim zakonom. A svaka vlada mora da se drži presuda. Od svih drugih državnih institucija, Ustavni sud Nemačke uživa najveće poverenje u narodu.
Uklesano u kamenu
Osnovni zakon se stalno menjao, za 70 godina više od 60 puta. Za to postoje visoke prepreke. Ali, pojedini članovi imaju „večnu garanciju“ i ne smeju da budu menjani. Na primer osnovna prava. Nema te parlamentarne većine koja sme da ih ukine ili ograniči.
Osnovni zakon (Ustav Nemačke) najsrećniji je slučaj koji se Nemcima dogodio. Po završetku Drugog svetskog rata sačuvao je novu Saveznu Republiku Nemačku. Od 1990. važi za sve Nemce. On konstantno opominje da ljudi i njihove potrebe stoje u centru svih državnih promišljanja i delovanja.
Osnovni zakon ima dejstvo i van nemačkih granica i važi za primer drugim zemljama.