1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Na Mundijal stazom od veštačke trave

7. oktobar 2009.

Nemci će protiv Rusije igrati odlučujuću utakmicu za plasman na Mundijal i to na veštačkoj travi! Ova podloga ima zanimljiv i prilično dug istorijat, a došla je do zavidnog nivoa. Ipak, ima još nekoliko krupnih mana.

https://p.dw.com/p/K0fD
Veštačka trava na stadionu Lužnjiki u Moskvi
Veštačka trava na stadionu Lužnjiki u MoskviFoto: picture alliance / dpa

Još tri dana je ostalo do mečeva kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici. Neki od tih mečeva mogli bi da budu odlučujući. Srbija protiv Rumunije juri siguran plasman. Hrvatska pažljivo gleda duel Ukrajine i Engleske. A Nemačka ide u Rusiju.

Za odlučujući duel Panceri se pripremaju negde u Majncu – na veštačkoj travi jer će na veštačkoj travi i igrati u Moskvi. Još pre mesec dana je selektor Nemaca Joakim Lev izjavio da na takvoj podlozi njegov tim nema nikakvog iskustva, a da tu, recimo, lopta drugačije odskače. Što nije potpuno tačno.

Ako ste pogledali neki meč Svetskog prvenstva mladih selekcija u Egiptu, verovatno niste primetili da klinci ne trče po pravoj već po veštačkoj travi. Zaista, ko nije igrao na ovoj podlozi, razliku preko TV ekrana ne može da primeti. Ista boja, dužina – kao prava. Lopta ne ide ni brže ni sporije, ne odskače ni pod manjim ni pod većim uglom.

Jedina razlika koje se da primetiti: na ovoj modernoj podlozi, pri svakom odskoku lopte i pri svakom koraku igrača, iz trave se podiže mali oblak crne prašine. U pitanju je nešto slično sitnim komadićima uglja. Taj element „glumi“ zemlju – daje terenu mekoću, a igrače štiti od povreda. Ranije nisu postojala tako dobra rešenja: u veštačku travu je sipan pesak, pa silikonske kuglice – ništa nije zadovoljavalo.

Od Loftus Rouda do Lužnjikija

Prava trava, nema sumnje, ima veću draž. U mnogo elemenata je već prestignuta od svoje veštačke koleginice. Tereni sa sintetičkom travom mogu da izdrže bezbroj mečeva zaredom; ne treba ih zalivati niti kositi travu. Ostaju mekani i kad je 40 stepeni, a ne stvara se blato kad lije kiša. Savršeno su ravni, nemaju busenje i rupe. Međutim, veštačka trava se na visokim temperaturama previše zagreva. Takođe, ona ne štedi fudbalere prilikom uklizavanja.

Praksu svakako nisu uveli Egipćani. Prvi su se toga dosetili u legendarnom engleskom Kvin Park Rendžersu: oni su veštačku podlogu postavili na svoj Loftus Roud još 1981. Ta podloga, međutim, nije ni zasluživala da se nazove travom: više je ličila na zeleni tepih na merenje iz robne kuće. Igrači su se povređivali, libili da uklizaju na loptu koja je odskakivala kao u ping-pongu. I tako je engleski savez posle sedam godina zabranio ovu podlogu koja je u međuvremenu postala tema svakog navijačkog vica. Prirodnu travu su, osim KPR-a, morali da vrate i Preston, Oldam i Luton Taun.

Sa napretkom veštačke trave menjala su se i pravila: danas odobrene terene imaju holandski Herakles i austrijski Salcburg. Prvi meč reprezentacije na veštačkoj podlozi odigran je 2007. između Rusije i Engleske na stadionu Lužnjiki u Moskvi. Ipak, ovaj stadion je morao da ugosti finaliste Lige šampiona 2008. (Mančester i Čelsi) na pravoj travi.

autor: Nemanja Rujević

odg. urednik: Sanja Blagojević