Na granici Sunčevog sistema
20. oktobar 2008.Ajbeks je težak 462 kilograma i opremljen instrumentima koji mu omogućavaju da prikuplja slike i napravi kartografiju široke zone turbulencija i pomešanih magnetnih polja gde se čestice toplog solarnog vetra sudaraju sa interplanetarnim česticama sa drugih zvezda naše galaksije.
„Granični regioni interplanetarnog prostora, često smatrani kao granicom Sunčevog sistema, jesu od suštinskog značaja jer nas oni štite od većine najopasnijih galaktičkih zraka. Bez te zone, ti zraci bi prodrli u orbitu Zemlje“, objasnio je Dejvid Mekomas, naučnik iz San Antonija.
Ajbeks će zameniti Vojadžer 1 i 2
Jedine informacije kojima naučnici sada raspolažu o granicama Sunčevog sistema, omogućile su sonde Vojadžer 1 i 2 lansirane 1977. Nakon što su uspešno nadletele planete Jupiter i Saturn, kao i Uran i Neptun, te sonde nastavljaju svoju odiseju udaljavajući se postepeno od Sunčevnog sistema. Instrumenti koji mere polja, čestice i talase solarnog vetra, nastavljaju da proučavaju prostor oko sebe.
Aparati za merenje talasa plazme su u maju 1993. registrovali krajnje granice Sunčevog sistema, početak heliopauze. Heliopauza je krajnja granica solarnog vetra i unutar nje se nalazi heliosfera. Solarni vetar je sastavljen od naelektrisanih atomskih čestica, uglavnom jona vodonika.
Heliopauza se nalazi na nekih 90-120 A.J. od Sunca. (1 A.J. = 150.000.000 km). Kamere su davno isključene i jedino što je trenutno u funkciji jeste ultraljubičasti spektrometar. Ali, kontakt sa sondama će do 2020. biti izgubljen zato što baterije neće biti u stanju da dovoljno zagrevaju instrumente kako bi oni dobro funkcionisali.