1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Društvo

Kola sa ležajima i pokret za prava crnaca

14. avgust 2018.

U utemeljitelje pokreta za prava crnaca spadaju obrazovani i samosvesni Afroamerikanci koji su krajem 19. veka radili specifičan posao – bili su domaćini kola sa ležajevima američke železnice.

https://p.dw.com/p/338Y1
Pullman Schlafwagen
Pulman - vagon sa ležajimaFoto: Imago/UIG

Pulman – to je reč koja se poistovećuje sa luksuzom. Izmislilo ga je preduzeće koje je nekada bilo vlasnik svih vagona sa ležajima, u vreme kada je železnica bila dominantno prevozno sredstvo. Domaćini tih vagona su se starali da vožnja za putnike bude prijatan ugođaj. Njihov zadatak je bio da budu nevidljivi, pažljivi i marljivi. Pulman je još 1860. počeo da pravi kola sa ležajima. Istoričarka Lin Hjuz se detaljno pozabavila tom temom i u Čikagu je osnovala muzej posvećen domaćinima spavaćih vagona. Ona kaže da je Pulman kao domaćine najpre zapoljšavao isključivo Afroamerikance – bivše robove: „Oni su bili oštroumni, umeli su sa ljudima – a to je bilo traženo. Bili su i gotoljubivi, jer su obučavani u aristokratskim vilama. Učili su brzo..."

Sklavenmarkt in Washington Historische Zeichnung
Prodaja robova u VašingtonuFoto: AP

Domaćini vagona su nameštali krevete, čitsili cipele, donosili pića iz bara. Morali su da slede stroga pravila. Pri tome su imali status sluga prema kojima su se neki putnici odnosili sa nipodaštavanjem. Na primer, često su ih zvali „Džordž", što je bila navika u ophođenju sa robovima. „Razlog tome je što se vlasnik preduzeća zvao Džordž Pulman. Bio je to rasistički manir i način razmišljanja, bez takta."

I pored toga, za mnoge Arfoamerikance, taj posao je bio gotovo prestižan u vremenu kada su mnogi drugi poslovi bili nedostupni za crnce. Plata je bila mala, ali su dobijali bakšiš, kaže Lin Hjuz: „Kada pogledate fotografije pulmana, vidite da nose male crne tašne, poput lekara. Te tašnice su bil pune novčića. Po povratku kući, u krugu porodice bi prebrojavali i sortirali novac."

Taj novac je mnogim porodicama obezbeđivao skroman ali pristojan život. Domaćini pulmana su često bili prvi u kraju koji su mogli da kupe radio, telefon ili televizor. Njihova deca su pohađala univerzitete. Mnogi poznati crnci u SAD potiču iz takvih porodica, na primer, bivši vrhovni sudija Tergud Maršal, ili bivša prva dama – Mišel Obama. „Oni su informacije koje su sakupljali u vozu prenosili u svoju zajednicu. Kako se treba ponašati, kako investirati novac? U vozu su bili nevidjlivi, ali su sakupljali informacije u trenucima kada niko nije mogao da primeti da slušaju. Kada ljudi kažu da su ti ljudi bili osnivači crnačkog srednjeg sloja – to je tačno."

Martin Luther King I have a dream Rede USA Washington D.C. 1963
Martin Luter King, 1963Foto: AFP/Getty Images

Domaćini pulmana su imali i veliki uticaj u pokretu za građanska prava. Mogli su da povežu razne grupe jer su se zbog posla kretali širom zemlje. Na primer, kada je na Jugu još vladala rasna podela, oni su tamo uspevali da prošvercuju afroameričke novine. „Znali su da teško rade i da im je potrebna zaštita", kaže Hjuzova: „Kada sindikati nisu hteli da ih prime, rešili su da osnuju sopstvenu platformu. To je uvezalo energiju koja je kasnije uticala i na pokret za građanska prava."

Novonastali sindikat je bio prvi koji je zastupao uglavnom Afroamerikance. Njegovo sonivač Filip Randolf je 1963. organizovao „Marš na Vašington" u kojem je Martin Luter King održao svoj čuveni govor I have a dream. Tokom 60-ih godina je počelo lagano propadanje kola sa ležajima marke Pulman – potisnuli su ih automobili i avioni.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android