1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ko kontroliše iransku privredu?

Tomas Kolman18. februar 2016.

Oni nose imena na primer „Prorokovo jedro“, ali u stvari nisu ništa drugo već gigantski holdinzi u korumpiranom ekonomskom sistemu. Oko 80 odsto iranske privrede pod kontrolom je verskih fondacija.

https://p.dw.com/p/1HxMi
Revolutionswächter Iran
Foto: FARS

Svaki putnik koji sleti na aerodrom u Teheranu postaje mušterija Iranske revolucionarne garde – hteo to on ili ne. Naime, ta elitna jedinica Islamske Republike upravlja aerodromom „Imam Homeini“ i odlično zarađuje. Ona pod kontrolom drži i druge aerodrome, kao i luke i odlučuje koja roba smeje da uđe u zemlju. Revolucionarna garda ne plaća carine ni poreze i nikome ne mora da polaže račune o tome koliko robe i u kojoj vrednosti završi na crnom tržištu, i koliko od toga zarađuje.

„Vojska Čuvara Islamske revolucije“, kako glasi pun naziv te garde, raspolaže oružanim snagama, kontroliše iransko naoružanje i ima više od 120.000 vojnika. Sami Čuvari revolucije, najvažniji su ekonomski faktor u zemlji koji je aktivan u gotovo svim privrednim granama: od zdravstva i proizvodnje različitih vozila, preko izgradnje saobraćajnica, pa sve do naftne i gasne industrije i rudarstva.

Versammlung der Kommandeure der Revolutionswächter (Sepah Pasdaran)
Susret komandanata Revolucionarne garde u TeheranuFoto: Fars

Njihove aktivnosti su nepregledne, a o njima zapadni mediji vrlo retko pišu. Britanki BBC je 2009. izveštavao o poslu Revolucionarne garde vrednom osam milijardi američkih dolara. Reč je bila o izgradnji železničke pruge do luke Čabahar. Taj strateški infrastrukturni projekat, kao i druge investicije vredne milijarde dolara, vodio je Katam al-Anbija (u prevodu: Prorokovo jedro). Iza tog religioznog imena ne krije se neka dobrotvorna organizacija, već tehnološki holding Revolucionarne garde. On je osnovan krajem osamdesetih godina prošlog veka s ciljem obnove zemlje nakon rata protiv Iraka. Garda je, međutim, preko tog holdinga, uspela da znatno proširi svoj ekonomski uticaj.

U međuvremenu, ti preduzetnici u uniformama kontrolišu trećinu iranske privrede, kaže za DW stručnjak za Iran Bahman Nirumand. „Naravno, o tome nema preciznih statistika niti podataka, ali realna procena je da je trećina – ili možda čak i više – iranske privrede u rukama Revolucionarne garde.“ Prema procenama Svetske banke, iranski bruto društveni proizvod (BDP) je 2014. godine iznosio više od 425 milijardi američkih dolara – to bi značilo da je poslovanje Garde imalo obim od 140 milijardi dolara.

Preduzetnici u svešteničkim odorama

Iransku privredu ipak ne kontroliše samo Revolucionarna garda. Tu su i verske fondacije kojima takođe upravljaju šiitske verske vođe. Nemačko Ministarstvo spoljnih poslova procenjuje da firme kojima upravlja iranska verska elita kontrolišu ukupno 80 odsto iranske privrede.

Detalji njihovog poslovanja nisu poznati jer oni ne moraju da objavljuju svoje brojke niti da polažu račune. Kada su tokom predsedničkog mandata Mahmuda Ahmadinedžada netragom nestale milijarde, mnogi Iranci pitali su se gde su završile. Odgovor nikada nisu dobili, podseća Bahman Nirumand. On kaže da je korupcije bilo i u doba šahove vladavine, ali, kaže, „to su bili sitni džepari u poređenju s ovima koji su danas na vlasti“.

khatam.com Screenshot
Katam al Anbia predstavlja se na internetu kao moderna kompanijaFoto: khatam.com

Kako prenosi agencija Rojters, velika verska fondacija Setad, koju je 1989. osnovao ajatolah Homeini, osnivač Islamske Republike, raspolaže s više od 90 milijardi dolara. To „Glavno sedište za sprovođenje imamovih naredbi“ bilo je osnovano kako bi se upravljalo nekretninama oduzetim izbeglim šahovim pristalicama i disidentima, a koje je trebalo da budu dodeljene siromašnima. Od tada je Setad postao jedna od najuticajnijih firmi i direktno je podređen „Vrhovnom vođi“.

Ko profitira od ukidanja sankcija?

Ajatolah Hamnei kontroliše Setad od 1989. godine. Ta ekonomska imperija, prema pisanju Rojtersa, bavi se finansijama, naftom i telekomunikacijama, ali prodajom sredstava za kontracepciju ili uzgojem nojeva. Na američkom spisku iranskih preduzeća na koje se primenjuju sankcije, Setad je bio zastupljen sa čitavim nizom svojih firmi. Američka vlada je preko Setada htela direktno da ugrozi ekonomske interese iranskog rukovodstva jer, prema izjavama iz američkog Ministarstva finansija, Setad nije bezazlena fondacija već „gigantska mreža prividnih firmi koje po nalogu iranskog rukovodstva imovinu tajno stavljaju na stranu“.

To znači da će od ukidanja sankcija najviše profitirati preduzeća koja posluju s milijardama i kojima upravlja iranska državna elita. Ipak, Bahman Nirumand zaključuje: „I običan narod će imati neke koristi jer će verovatno oživeti trgovina pa će tako trgovci u Iranu, a i svi oni koji nude svoje usluge, na kraju profitirati od ukidanja sankcija.“