Kako se uzgaja „riblji paradajz“
1. jul 2013.Mogu li u jednom zatvorenom krugu da se zajednički uzgajaju ribe i paradajz? Da je to moguće pokazuje primer eksperimentalne farma na Lajnicovom institutu u Berlinu. Tu je razvijen postupak koji omogućava uzgoj hrane usred grada i to na ekološki način.
Štednja vode
Pritom naučnici koriste najpovoljnije uslove za obe vrste koje se tu uzgajaju – paradajz i jednu vrstu grgeča. U oči upadaju bazeni u kojima se praćakaju ribe i stabljike paradajza koje sežu sve do plafona. Taj sistem se zove se hidroponika, objašnjava biolog Hendrik Monses. „Korenje paradajza se ne nalazi u zemlji. Dakle uzgajamo biljke bez zemlje“, kaže Monses.
Pri tom, metoda uzgoja povrća bez zemlje nije nova. Na taj način se povrće već godinama uzgaja u staklenicima širom sveta. Ni držanje riba u bazenima nije novost. Novo je međutim da se voda iz tih bazena koristi za navodnjavanje biljaka, kaže pronalazač te metode, Verner Kloaz. „Imamo dva odvojena sistema, ali voda u kojoj žive ribe daje se biljkama. To znači, kad biljke potroše vodu i hranjive sastojke u njoj, dobijaju nove zalihe iz ribljih bazena.“
Riblje đubrivo za paradajz
Tako ribe istovremeno obezbeđuju i đubrivo za paradajz. Naučnici se oslanjaju na to da je rezultat metabolizma riba – otpad bogat amonijakom. Za same ribe je to otrov. No, voda puna amonijaka idealno je đubrivo za biljke.
Ta voda se prvo provlači kroz specijalni filter u kojem se nalazi jedna vrsta bakterija. Bakterije razgrađuju nitrat amonijaka u čisti nitrat. Tada se ta prerađena voda odvodi do sanduka u kojima se nalaze stabljike paradajza. Biljke troše vodu, nitrat koriste za rast stabljike i ploda, a voda isparava kroz lišće. Iznad listova nalaze se posebne površine na kojima se kondenzuje čista voda. Ta voda se ponovo vodi u riblje bazene. Krug je zatvoren.
„Kod konvencionalnog uzgoja riba i paradajza stalno mora da se dodaje i hrana i nova čista vode. Ovde ne“, objašnjava Kloaz. „Kada imamo zatvoreni krug, moramo da dodamo samo deset odsto nove vode u bazene, a deset odsto vode iz bazena da prelijemo u sanduke s biljkama. To znači da imamo ekstremnu uštedu vode uz potpuno održiv sistem“.
Prednost te metode je i taj što hrana na taj način može da se uzgaja i usred urbanih prostora jer ne zauzima mnogo mesta. Inače, u tom stakleniku uspevaju i krastavci. Njihov ukus je potpuno isti kao i ukus bilo kojih drugih krastavaca. U svakom slučaju, nema ni govora o tome da mirišu na ribu.
Autori: Tomas Git / Azer Salanjankić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković