Jedino Evropa može da reši pitanje Gruzije
26. avgust 2008.Plan Nikole Sarkozija u mnogim evropskim prestonicama naišao je na oštre kritike kao nejasan, sačinjen uz premalo konsultacija i previše ustupaka Moskvi. Konkretan plan nudi na primer šef poslaničke grupe Liberalnih demokrata u Evropskom parlamentu Graham Vatson. On upozorava da predlog ruske Dume o priznavanju nezavisnosti Južne Osetije i Abhazije može da vodi u, kako se izrazio, „balkanizaciju Evrope“, zato predlaže.
„Kao prvo, moramo da pomognemo Gruziji da se, posle ratnih razaranja, organizuje. Tamo još uvek 150.000 ljudi živi u beznađu. I drugo, moramo pokazati Amerikancima da je Evropa jedina koja u ovom konfliktu može nešto da učini.“
Ne ulaziti ni u kakve specijalne sporazume sa Rusijom
Poljska, međutim, ali i druge zemlje nekada članice, ili pod direktnim uticajem Sovjetskog Saveza, žele da Evropska unija ne ulazi sa Moskvom ni u kakve „specijalne sporazume“ posle intervencije u Gruziji. Premijer Poljske Donald Tusk u to je, u telefonskom razgovoru, pokušao da ubedi i nemačku kancelarku Angelu Merkel. Ona sa svoje strane najavjuje da će ponude za članstvo Gruzije i Ukrajine u NATO sada postati još intenzivnije i kaže da je nezadovoljna inicijativom da Rusija prizna nezavisnost Južne Osetije i Abhazije.
„Sa velikom zabrinutošću gledam na zaključke ruske Dume. To je protiv međunarodnih sporazuma. Polazim od toga i očekujem da ruski predsednik neće potpisati tu rezoluciju.“
I pored toga, Berlin ne odustaje od gradnje gasovoda koji bi iz Rusije išao u Nemačku preko Severnog mora. Angela Merkel kaže da taj projekat treba posmatrati odvojeno od trenutnog konflikta. Francuska, Nemačka, Italija i Španija ne žele da sasvim zamrznu odnose sa Moskvom. Rusija je važan trgovinski partner i naravno stalna članica Saveta bezbednosti s pravom veta.