Iživljavanje – ventil američkih vojnika
24. februar 2012.Pre nekoliko sedmica, jedan video snimak objavljen na internetu izazvao je opšte zgražavanje: na njemu se vide američki vojnici koji mokre na leševe. To nije bio jedini skandal sa vojnicima SAD. Pre oko godinu dana, pojavile su se fotografije vojnika koji, smejući se, poziraju pored svojih žrtava. Nisu zaboravljena ni zlostavljanja iračkih zatvorenika 2004. u vojnom zatvoru Abu Graibu, fotografije na kojima se vidi kako američki stražari ponižavaju zarobljene Iračane, i vojnikinja koja jednog zatvorenika vodi na uzici kao psa.
„To je neka vrsta vapaja za odgovornim vođstvom u američkoj vojsci – a istovremeno i pokazuje kroz šta sve prolaze vojnici u ratnim uslovima“, kaže Nensi Šerman, profesorka filozofije na vašingtonskom univerzitetu Džordžtaun. Ona već godinama istražuje etičke aspekte vojnih akcija. U najnovijoj knjizi „Rat o kojem se ne govori“, ona se bavi moralnim ranama vojnika posle ratnih akcija. To što vojnici u takvim uslovima stalno prelaze granicu morala, ona objašnjava ogromnim stresom pod kojim se nalaze. „Vojnici su gnevni, frustrirani – upravo su izgubili nekog kompanjona, ili su sami za dlaku ostali živi.“
Neprijatelj je demon kojeg treba poniziti
Da bi se psihički izborili sa takvom situacijom, potreban im je ventil, koji se sastoji u demonizaciji neprijatelja, u tome da im se oduzme sve što je ljudsko. To što se stalno pojavljuju nove fotografije o ispadima te vrste vojnicima donosi zadovoljenje, kaže Šermanova. „Skrnavljenje leša je neka vrsta trofeja za vojnike, neka vrsta dokaza da je njihova reč poslednja – i to je emocionalno ispunjenje.“
U takvoj situaciji, malo koji vojnik misli na kasnije posledice, smatra Nensi Šerman. Ona ne želi da pravda vojnike, iako kaže da su bar crni humor i cinizam u pričama o neprijatelju normalna stvar u ratu. To je deo ljudske psihe koja mora da preradi traumatične događaje. Doduše, „jedna stvar je pričanje neukusnih viceva, a nešto sasvim drugo skrnavljenje leševa - ili svetih knjiga neprijatelja“.
Samo čvrsta ruka
U aktuelnom slučaju spaljivanja Kurana u Bagramu se, prema izjavi američkog generala Džona Alena, radi o previdu. Da bi takve „zabune“ ubuduće mogle da se izbegnu, sada je u svakoj vojnoj bazi počelo školovanje vojnika da bi oni naučili kako se postupa sa „verskim materijalima“. Međutim, da bi ubuduće moglo da se spreči namerno skrnavljenje verskih spisa, zlostavljanje zatvorenika ili skrnavljenje leševa, potrebna je pre svega veća disciplina pretpostavljenih, pa i onih u najmanjim jedinicama američke vojske.
Autori: Julija Humepsil / Saša Bojić
Odg. urednik: Nemanja Rujević