Hrabro nemačko pozorište
12. novembar 2010.Nemačka pozorišta imaju raznovrstan i bogat repertoar. Godišnje se na velikim scenama odigra i do 20 premijera. Pedantni Nemci zabeležili su da se na njihovim scenama najčešće izvodi Geteov „Faust“, Bihnerov „Vojcek“ Lesingov „Natan mudri“, zatim Šekspirovi „Romeo i Julija“ i „San letnje noći“, ali i moderni komadi Jasmine Reze, Jordija Galcerana.
Kompromis između klasike i radikalnog koncepta
Marina Helman, scenografkinja koja već 20 godina radi u Nemačkoj i Evropi, kaže da je na nemačkim scenama prisutna i klasika i moderni komadi. „Poslednjih sezona se dosta igra Šekspir i Čehov, a često se rade dramatizacije savremene nemačke literature. O repertoaru odlučuje intendant (direktor) sa timom dramaturga i to godinu dana unapred. Velika pozorišta se trude da neguju savremenu dramu i mlade nemačke pisce. Postoji čak i festival mladih autora i delo autora koji pobedi postavlja se na više scena u Nemačkoj.“
Marina kaže da i nemačka pozorišta čine kompromise u pravljenju repertoara. „Da, to rade intendanti. On mora da organizuje sezonu tako da može da postavi i nove tekstove i radikalne koncepte, a to znači koncepte sa nejasnim ishodom. U isto vreme mora da obezbedi neku vrstu sigurnosti sa klasicima, mjuziklom. Sezona mora da bude izbalansirana.“
U operi se najčešće izvodi Mocartova „Čarobna frula“, Pučinijevi „Boemi“, Verdijevi „Rigoleto“ i „Travijata“. Marina Helman smatra da je najveći napredak u nemačkom pozorištu napravljen baš u operi. „Opera se u Nemačkoj u zadnjih deset godina jako promenila. Rade se jako moderni koncepti. Proba se neka vrsta novog operskog izraza koji korespondira sa savremenim gledaocem. Opere se režiraju tako da publika može da ih razume i shvati i kao deo sadašnjosti i deo istorije.“
Velika ulaganja, ali i trud
Ne bismo sada o novcu, mada od njega naravno uveliko ili prvenstveno zavisi pozorišni repertoar. Napomenućemo samo da se u kulturu ulaže mnogo i da osim države o pozorištima brinu i pokrajine. Upravo zato su i pozorišta regionalno podeljena. Marina Helman kaže da to obezbeđuje visok kvalitet pozorišnog programa. „To znači da pozorišta ne postoje samo u velikim gradovima nego i sasvim malim mestima. To je jako dobro jer je kultura veoma prisutna i prave se fantastične predstave čak i u takozvanoj trećoj ligi.“
Nemačko pozorište važi za jedno od najboljih u Evropi. Tu činjenicu sasvim sigurno može da zahvali velikim ulaganjima i trudom koji se ulaže u kulturu i pozorište, kaže , scenografkinja Marina Helman. „Nemci puno investiraju u kulturu. Osim toga, nemačko pozorište, reditelji i glumci su slobodni. Oni rizikuju, bave se istraživanjem glumačkog izraza, prostora i teksta. Iznalaze nove načine za prikazivanje nekog teksta, ne ograničavaju se na ilustraciji. Hrabri su.“
Autorka: Željka Bašić-Savić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković