Gonili su nas kao životinje
30. novembar 2008.Helena Vidličkova je mala žena sede kose. Ima pedeset godina ali izgleda starije. Romkinja je i živi u Litvinovu, gde je došlo do čuvenog napada neonacista.
„Gonili su nas kao životinje. Plašimo se da šaljemo decu u školu. Celog smo života radili za Češku. Nikada nisam htela da živim u nekoj drugoj državi. To je moja domovina, ovde sam ostarila. Gde da idem, ja i moja deca? I zašto da idemo bilo gde“?
Raspoloženje kao za vreme pogroma
U Litvinovu je pre dve nedelje horda od 600 neonacista iz centra grada krenula u predgrađe Janov, gde žive Romi. Prema navodima policije bili su naoružani batinama, Molotovljevim koktelima, čak i vatrenim oružjem. Nahuškani su na mitingu desno radikalne Radničke partije među njima je vladalo raspoloženje kao za vreme pogroma, a stanovnici su im aplaudirali. Hiljadu policajaca jedva je uspelo da ih zaustavi , tek posle više časova uspeli su da ih smire.
Preovladava mržnja
6.000 ljudi živi u Janovu, od toga 3.000 Roma. Nekoliko dana kasnije, napetost se još uvek oseća. Među Belcima, kako češko većinsko stanovništvo samo sebe naziva, izgleda da preovlađuje samo - mržnja. Jedan nastojnik kaže:
„Ovde mora da se uvede red, a radikali to mogu. Neka ih izbace, sa Ciganima ne možemo da živimo. Prave nered i glasni su. Ja gajim simpatije prema radikalima, neka dođu opet“.
Pogrešna politika doseljavanja
U Janovu već dugo Romi i pripadnici drugih manjina žive jedni pored drugih, ali ne zajedno. Pogrešna politika stanovanja i doseljavanje hiljadu Roma doveli su proteklih godina do eskalacije socijalnih konflikata. Neki huligani među Romima brukaju celu grupu i većinsko stanovništvo, mnogi nezaposleni zavidno gledaju na manjinu koja u njihovim očima važi za lenjivce koji žive od socijalne pomoći. Tome treba dodati i otvoreni rasizam, kaže Kristijan Drapak iz organizacije Karitas u Litvinovu.
„Situacija u kojoj žive Roma nije dobra, zato što u našem kraju imaju slabe šanse da nađu posao. maju probleme sa jezikom, nema mesta za učenike u privredi, ili su ta mesta već zauzeta. Mnogi Romi su zbog toga ogorčeni, postaju apatični i više ne traže posao“.