1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Etnička demokratija ne funkcioniše“

15. februar 2019.

Čini se da je u BiH politička trgovina ponovo na dnevnom redu: Čović i Dodik sklapaju dil oko Izbornog zakona i članstva u NATO. Nefunkcionalnu zemlju to dodatno destabilizuje, ocenjuje za DW novinar Vlado Vurušić.

https://p.dw.com/p/3DQMZ
Foto: CROPIX/T. Krišto

DW: Trenutno su u toku velika previranja na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ-BiH), kao najjača stranka Hrvata u Bosni i Hercegovini, želi promenu Izbornog zakona. Stranka demokratske akcije (SDA), kao najjača stranka Bošnjaka, to ne želi. A Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kao najjača stranka Srba, tu je ravnodušna, s obzirom na to da oni tom izmenom niti bi šta dobili, niti izgubili. Postoje naznake da HDZ pokušava da dobije podršku SNSD za svoju politiku, a čini se da bi Dodik zauzvrat bio spreman da pruži tu podršku ako HDZ više ili manje otvoreno podrži protivljenje SNSD ulasku BiH u NATO. Da li se u BiH formira neka nova neformalna koalicija?

Vlado Varušić: Apsurdna je situacija da predsednik države, u ovom slučaju Dodik, već godinama govori da ne doživljava tu zemlju kao svoju domovinu. On stalno govori o referendumu i izdvajanju Republike Srpske, govori da  je BiH nefunkcionalna država i sada koristi sukob Hrvata i Bošnjaka za tu svoju tezu. On je svojevremeno i pokrenuo priču o trećem, hrvatskom entitetu u BiH, ali naravno da pri tom nije mislio na Hrvate unutar RS. Apsurd je i da Dodik stalno govori kako nema promene Dejtona, pogotovo kada se radi o RS, a zalaže se za treći entitet – što je moguće samo uz promenu Dejtona.

Istovremeno kada Čović govori o interesima Hrvata u BiH, on očigledno misli samo na HDZ-BiH i samo na Hrvate u zapadnoj Hercegovini. On ne razmišlja ni o Hrvatima u centralnoj Bosni, niti o Hrvatima na području RS.

Priča oko NATO za sada je još nedovoljno istražena, nije jasno o čemu se tu zaista radi. (Nedavno je Srđan Perišić, savetnik Milorada Dodika, izjavio da RS ne želi saradnju koju nudi MAP, akcioni plan za članstvo BiH u NATO, a rekao je i da Hrvati podržavaju Srbe da se ne nastavi proces ulaska te države u vojni savez, prim. red). Moguće je da je to samo Dodikova propaganda, a i da je to Čovićeva poruka: Eto, ja sam i na to spreman, ako mi ne izađete u susret oko izmene Izbornog zakona. To se za sada bazira samo na toj Perišićevoj izjavi.

Koje interese u svemu tome imaju HDZ-BiH i Dragan Čović?

Pre svega to je izmena Izbornog zakona, tako da svaki narod bira svog predstavnika u Predsedništvo, pa da se ne ponovi to da Bošnjaci biraju hrvatskog predstavnika. Čović hoće da zacementira to načelo.

To bi značilo cementiranje etničkog principa pri izboru svih političkih predstavnika u BiH?

Da, no to je zapravo već ustanovljeno Dejtonom. Tim sporazumom ustanovljeni su etnički temelji države BiH. Već tada je uvedena tzv. „etnička demokratija“, a ne princip građanske demokratije.

A koji cilj slede Dodik i SNSD?

Dodik pak želi što veću samostalnost RS. On je predsednik države koju ne voli i koju želi da sruši. Cilj je jačanje RS kao države u državi. S tim se ciljem on povezao s Putinom i Rusijom, i postao je centralni ruski igrač na Balkanu. Rusija na tom području želi da ima uticaj, a trenutno kao ključnog čoveka tu vidi Dodika, više nego na primer predsednika Srbije Aleksandra Vučića. Sve je više zemalja koje postaju članice NATO – recimo Crna Gora ili sad i Makedonija – i Rusiji ostaju samo Vučić i Dodik.

Kakva je u svemu tome pozicija SDA i Bošnjaka?

Za razliku od Hrvata ili Srba, Bošnjaci nemaju neku „rezervnu“ domovinu. Zato su oni sada podršku našli u Turskoj. Bošnjaci žele da Sarajevo bude centar BiH. Njihov strateški cilj su, a u tome su ih svojevremeno podržali i Hrvati, evro-atlantske integracije, ulazak u NATO i EU. Tome se protive Srbi, za račun Rusa. Čovićeva pozicija tu još nije jasna. Ne treba međutim zanemariti da je ministarka odbrane BiH Marina Pendeš iz HDZ, i da naglašava da je NATO i dalje cilj. Bošnjaci žele što veću centralizaciju, naravno i zbog toga što su najbrojniji, pa bi tu imali i najveći uticaj.

HDZ-BiH se zalaže za treći entitet, ali bi to predstavljalo poslednji čin BiH kao jedinstvene države. Ukoliko bi se uspostavio treći entitet, ta država više definitivno ne bi mogla da funkcioniše. Bio bi to početak kraja BiH.

Kakva je u svemu tome uloga Zagreba i koji su interesi Hrvatske?

Strateški interes i Hrvatske i HDZ je apsolutno očuvanje BiH kao države i njen što brži ulazak u NATO i EU – kako zbog duge zajedničke granice, tako i zbog nerešenih pitanja poput Neuma ili Pelješkog mosta. U protivnom, rušenjem BiH, Hrvatska bi duž kompletne granice na Savi dobila proširenu Republiku Srpsku, a Dodik nema velike sklonosti prema Hrvatima. Ali i Zagreb se zalaže za promenu Izbornog zakona – to su formulisali i predsednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković. Treći entitet za Zagreb nije opcija, a na to Hrvatska i ne može da utiče, jer bi to značilo promenu Dejtona. Zato to nije realna politička opcija.

U poslednje vreme ponovo se govori o BiH kao zemlji-slučaju, kao nestabilnoj zemlji, vraćaju se sećanja na vreme s početka 90-ih, govori se o konstelaciji koja je slična onoj koja je i dovela do rata. Da li je BiH u takvoj krizi, da bi ostatak sveta zbog toga morao ozbiljno da se zabrine?

U BiH kriza nakon Dejtona nije ni prestajala. Neko je rekao da bi u BiH sutra ponovo izbio rat kada bi za to postojali ekonomski i drugi potencijali. Možda baš taj nedostatak resursa BiH spasava od nekog novog sukoba. Odnosi u zemlji su zatrovani i država je nefunkcionalna. To važi za gotovo sve odnose među zemljama nastalim na području nekadašnje Jugoslavije, a to naravno i odgovara vladajućim strukturama u različitim zemljama. One na taj način stalno mogu da održavaju napetost i osećaj ugroženosti, pa onda mogu da se predstavljaju kao zaštitnici – od Srba, Hrvata, Albanaca ili već nekoga.

Bosna i Hercegovina nije funkcionalna država od početka. Dejtonski sporazum je prekinuo rat, ali nije od BiH napravio državu koja normalno funkcioniše i koja može da rešava svoje probleme. To je i razlog zbog kojeg se iz zemlje iseljava veliki broj mladih, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Nedavno je rečeno da će, ako se ovako nastavi, BiH uskoro biti zemlja u kojoj će živeti samo penzioneri i političari. Te navodne političke elite umešane su u kriminal i njima takvo stanje odgovara. Kriza dakle stalno traje, i stalno se otvaraju novi problemi, nove teme. Danas je na dnevnom redu saradnja Čovića i Dodika, a već sutra će tu biti neka nova konstelacija, neki novi pakt. No činjenica je da nikada nije dobro kada se dva naroda u BiH udružuju protiv trećeg. To na kraju ispadne vrlo loše za sva tri naroda. „Etnička demokratija“ ne funkcioniše.

Kakva je u svemu tome uloga EU i Visokog predstavnika u BiH?

Brisel trenutno ima svojih velikih problema, širom Evrope jačaju dezintegrativni faktori, jača desnica. Evropskoj uniji je u interesu da se i zemlje Balkana pridruže, ali je još uvek nedovoljno angažovana, sigurno i zbog toga što EU oko tog pitanja nije jedinstvena. Iskustva sa zemljama Balkana ili istočne Evrope koje su postale članice – poput Hrvatske, Bugarske, Rumunije ili Mađarske – mnogi baš i ne vide kao pozitivan razvoj i diže im se kosa na glavi kada pomisle da bi u Uniju mogle da uđu države poput BiH, Kosova ili Srbije, koje su toliko opterećene međusobnim problemima.

Vlado Vuručić je novinar Jutarnjeg lista iz Zagreba i vrlo dobar poznavalac prilika u Bosni i Hercegovini.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android