„Druga“ deklaracija – čista politika
2. april 2010.Nakon usvajanja Deklaracije o osudi zločina u Srebrenici, srpski parlament je već započeo rad na usvajanju deklaracije koja će osuditi zločine nad Srbima. Ta deklaracija se na neki način videla kao uslov za usvajanje deklaracije o Srebrenici jer su pojedine stranke i poslanici to postavili kao uslov za podršku u Skupštini. Poslanicima je već podeljen nacrt tog dokumenata i očekuje se da konačan tekst bude usaglašen posle uskršnjih praznika.
Već prvog dana su se ,međutim, i kod ove teme pojavili potpuno različiti stavovi političkih partija, a poslanička grupa Demokratske stranke Srbije (DSS) nije ni učestvovala u radu Kolegijuma Skupštine Srbije. Predstavnici vladajuće koalicije su naglašavali da im je namera da ne zaborave nijednu žrtvu, a poslanici opozicije su vlast optužili za neiskrenost.
Politički manevar za ravnotežu zločina
Rezolucija o zločinima nad Srbima je pre svega pokušaj političkog manevra, i pokušaj da se uspostavi ravnoteža, kaže za Dojče Vele Čedomir Antić, predsednik „Naprednog kluba“. Ona dolazi zato da bi se narod primirio, i da bi mu se reklo: „Evo, mi želimo da pošteno sagledamo sve žrtve“, smatra Antić. Prema njegovim rečima, to je samo još jedno stranačko nadmudrivanje, jer postoje stranke koje su glasale protiv rezolucije o Srebrenici, kao i one koje su izašle dok se o njoj glasalo.
„Ako sada te stranke odbiju da glasaju za drugu rezoluciju, to će biti patriotski politički poen za sadašnje vlasti. A ako budu glasale, to će tek biti poen, jer će vlasti reći: ’Evo, vi razdvajate žrtve po veri. Vi razdvajate žrtve po naciji, kakvi ste to ljudi!?’. Sve treba posmatrati u tom kontekstu. Ta velika politička, stranačka „genijalnost“ podrazumeva veliku beskrupuloznost, i veliku političku bezidejnost kada je reč o državnom, kada je reč o etičkom, ili o bilo čemu drugom.“
Na sledećoj strani:
Srpske žrtve treba da osude u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu – a ne u Srbiji
Srpske žrtve treba da osude u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu
Činjenica je da su se vlasti setile srpskih žrtava tek kada je počelo da se govori o genocidu u Srebrenici, ističe za Dojče Vele Dragan Popović iz Inicijative mladih za ljudska prava. To je neka vrsta manipulacije, i posebno je zabrinjavajuće što se manipuliše žrtvama. Deklaracija srpske skupštine stoga žrtvama neće doneti nikakvo priznanje, smatra Popović:
„Žrtvama srpske nacionalnosti značilo bi priznanje kosovskog parlamenta, hrvatskog parlamenta, parlamenta Bosne i Hercegovine, a ne parlamenta Srbije. Jer, prema logici stvari, srpskim žrtvama ne može ništa da znači da se o njima izjašnjava srpski parlament. Tako da je ova rezolucija isključivo za unutrašnju, dnevno-političku, upotrebu. Takve stvari, sa ovako osetljivim pitanjima, ne bi trebalo raditi.“
Vlast hoće da udovolji narodu – pogrešno
Velika slabost sadašnje vlasti je što ona pokušava da zastupa onaj stav za koji misli da će se dopasti prosečnom građaninu Srbije, ocenjuje Čedomir Antić. A prosečan građanin Srbije je tokom devedesetih dozvolio da se na vlasti ukoreni jedna od najbeskrupuloznijih ličnosti u istoriji Balkana, koja je Srbiju dovela u najgori položaj u proteklih 150 godina, kaže Antić.
„Ne možemo reći da je ono što prosečan građanin želi, posebno ako to istražuju marketinške agencije, ono što je korisno za državu. Nažalost, Demokratska stranka i njeni trabanti to sada rade, odnosno rade već dve godine, i oni time donose štetu državi. Jer, oni su očigledno shvatili da narod, naravno većinom i to je dobro, shvata da treba osuditi jedan takav zločin kakav je bio zločin u Srebrenici. S druge strane, oni shvataju da ne mogu da se ponašaju kao da su marionetska vlada, koju je postavio naš ratni neprijatelj. A na trećoj strani su shvatili i da taj prosečan građanin Srbije gaji jedan vrlo nekultivisan i primitivan nacionalizam. Pa onda kad se sve to spoji, ispadne ovakva politika. Ali, ta politika može da vam donese kratkoročno pobedu na izborima, ali ne može daleko da odvede Srbiju.“
Autor: Ivica Petrović, Beograd
Odg. urednik: Nemanja Rujević