Događaji koji su pogodili Nemce
7. jul 2011.Međunarodni olimpijski komitet je odlučio da organizaciju Zimskih olimpijskih igara 2018. poveri južnokorejskom gradu Pjeongčangu, a ne nemačkoj kombinaciji Minhen/Garmiš-Partenkirhen. Ambasadorka nemačkog zimskog sporta, Katarina Vit, gorko je plakala u Durbanu, kada je ta odluka saopštena; ostali članovi nemačke delegacije su s mukom pokušavali da zadrže mir i dostojanstvo. „Nemci su se uzdali u emocije – i na kraju su im podlegli“, piše Zidojče cajtung. Svi su kao pokisli. U medijima se samo ređaju analize domaćih stručnjaka, koji u odluci Olimpijskog komiteta uglavnom vide ruku velikog biznisa, kao i prirodnu posledicu činjenice da je ovo bila tek prva kandidatura bavarske prestonice, a već treća za Pjeongčang. Najmanje se govori o gotovo savršenim uslovima koje je za zimski sportski spektakl obezbedio južnokorejski grad, a najčešće se postavlja pitanje: Pjeongčang – gde je to uopšte? Nemački političari i sportski funkcioneri vrlo su teško podneli ovaj poraz. Evo izbora iz novinskih komentara:
Noje osnabriker cajtung (Osnabrik): „Za pobedu favorita ima mnogo razloga, a jedan od najvažnijih je svakako to što je korejski narod jednodušno podržao kandidaturu svog grada. Gotovo 90 odsto građana su tamo rekli ’da’ projektu – dok Minhen nije imao takav vetar u leđa sa svojom kandidaturom… Jasan rezultat glasanja počiva i na uticaju Južne Koreje na međunarodni sportski biznis i samim tim i na Međunarodni olimpijski komitet“…
Švebiše cajtung (Lojtkirh): „Greške? Bilo ih je, jamačno – pri ophođenju sa kritičarima kandidature. Preuranjeno je bilo i obećanje da će troškovi kandidature biti pokriveni ’trećim sredstvima’. Sada nemački poreski obveznik plaća 6,5 miliona evra“…
Zidvest prese (Ulm): „Odbacivši Minhen, moćnici MOK-a su se odazvali – kao što to često rade – zovu novca. […] Tržište u Aziji, koje nije zasićeno zimskim sportom, nudi grandiozne mogućnosti za pravljenje rekordnih suma novca. Odluka u Durbanu je bila glasanje protiv korena zimskog sporta.“
Der noje tag (Vajden): „Pjeongčang je dobio Olimpijske igre. Sa tim imenom, zimski sport je povezan koliko i Sahara sa hokejom na ledu. U redu, ovo im je bio već treći pokušaj, pa je MOK bio blag. Ta blagost je zašećerena milijardama azijskih koncerna kao što je Samsung.“
Drugo: novinskoj agenciji DPA stavljen je na uvid izveštaj Ujedinjenih nacija o socijalnom stanju u Nemačkoj. Tu se navodi da 13 odsto Nemaca živi ispod granice siromaštva, da su deca iz siromašnih porodica i stranci socijalno hendikepirane grupe, te da Nemačka nema adekvatne programe za borbu protiv siromaštva. Nemački zvaničnici su odmah veoma oštro reagovali, smatrajući da je reč o proizvoljnim podacima koji nemaju nikakav naučni osnov. A zatim je agencija DPA, aktualizujući izveštaj, podsetila da su se Ujedinjene nacije služile uglavnom podacima iz nemačkih izvora i zvaničnih studija nemačkih institucija. To je, međutim, brzo zaboravljeno.
Algemajne cajtung (Majnc): „Mora se reći da najveći deo izveštaja Odbora UN za ekonomska, kulturna i socijalna prava podseća na izveštavanje televizije DDR tokom osamdesetih godina o navodnom ’propadanju Savezne republike Nemačke’. Masovna nezaposlenost, beskućnici, alkoholizam… Motivi DDR su bili poznati. Ali, nije jasno šta je nateralo jednu u principu uglednu organizaciju poput Ujedinjenih nacija da rastrubi po svetu ovakvu gomilu floskula. Najmanje strašno objašnjenje za to bi bila – nekompetentnost“.
Drezdner nojeste nahrihten (Drezden): „Burkina Faso? Sudan? Gvatemala? Izveštaj UN o siromaštvu u Nemačkoj kao da govori o stanju u Trećem svetu a ne o vodećoj industrijskoj zemlji. Previše siromašne dece, preveliki društveni hendikep za žene - tako izgleda drastičan sud moralista UN o socijalnim prilikama u Nemačkoj. U svetlu tog izveštaja, čoveku dođe da se priupita: kada će sa obala Severnog i Baltičkog mora da se otisnu prvi čamci sa izbeglicama, kako bi milione traumatizovanih ljudi izvukli iz socijalnog pakla Nemačke? Ne… ova analiza je neumerena i preterana.“
Rojtlinger general ancajger (Rojtlingen): „Svetska organizacija bi mogla da se pozabavi i sopstvenim nedostacima: to što baš Severna Koreja preuzima predsedavanje konferencijom UN o razoružanju, bar je toliko groteskno kao i angažovanje Kine, Kube, Saudijske Arabije i donedavno i Libije u Savetu za ljudska prava. I to što Iran rukovodi Savetom UN za prava žena, takođe može da se kritički posmatra.“
Štutgarter nahrihten (Štutgart): „Nemačka je jedna od najbogatijih zemalja ove planete. Njeni socijalni izdaci su veoma visoki i sada već gutaju gotovo polovinu državnih izdataka. Dug države istovremeno raste. Kada to imamo u vidu, izveštaj UN izgleda kao lista želja malog deteta koje ne zna da novac ne pada s neba.“
Pripremio: Saša Bojić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković