Božanstveni ukus starih sorti jabuka
14. februar 2010.Pric Albert Pruski i Ingrid Mari zajedno u jednoj korpi. Pored njih tu je i doktor Oldenburg i Jakob Lebel. Svi zajedno, jer jabukama je svejedno. One ne poznaju plemstvo. U korpi sve su jednake. Niko ne može sa sigurnošću da kaže koliko vrsta jabuka ima na svetu. Ove pomenute samo su jedan mali deo. U principu iz svakog semena iz kojeg izraste drvo, rodi se nova vrsta jabuke. Iako nisu uvek najprimamljivijeg ukusa, među njima je sigurno mnoštvo onih sa božanstvenim ukusom. No, sve sorte koje postoje na svetu nije moguće naći na pijaci:
"Ako pogledamo ponudu trgovaca videćemo da oni nude 10 do 15 vrsta jabuka. Međutim, sve one su nastale od šest sorti. Tu je genetski materijal jako ograničen", kaže Katarina Tumbrink iz "Rajnskog voćnog vrta".
Reč je o projektu koji ima za cilj da zaštiti stare vrste voća. Pored jabuka tu se štite i različite vrste krušaka, višanja, šljiva i kajsija. Njima preti izumiranje. Uzgajivači daju prednost onim vrstama koje donose veću zaradu. Evropska unija, putem propisa, ima uticaj na uzgoj određenih sorti voća. Tako se, na primer, premale jabuke ne smeju prodavati i završavaju u presi za pravljenje sokova. Njihova cena je time niska, te za uzgoj nisu atraktivne. Međutim, genetska raznovrsnost različitih vrsta voća je dragocena. Ko je alergičan na voće iz prodavnica, kaže Katarina Tumbrink, najčešće može da jede stare sorte voća bez ikakvih problema. Na jednoj izložbi ona nudi jabuke koje i najbolje snabdevena prodavnica nema.
"Na taj način hoćemo da ponudimo ljudima alergičnim na jabuke, mogućnost da ih ipak jedu."
Ukusne, a jačaju i imunitet
Stare sorte jabuka imaju niz prednosti. Mnoge od njih jačaju imunitet i imaju božanstven ukus. Problem je jedino u pronalaženju ovih starih stabala koja rađaju. Zbog toga za sada nema striktnog plana kada bi moglo da se počne sa izgradnjom voćnog vrta. Do sada je zasađeno tek nekih 60 sorti voća. Planirano je 500 do 600. Mnoge starije sorte mogu se naći samo u privatnim vrtovima i dvorištima. A sa umiranjem vlasnika, najčešće umire i znanje o njihovom uzgoju.
Autor: M. Fingerhut / Z. Dragićević
Odg.urednica: I. Ivanović