1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Agrar je profit – a gde su tu gladni?

22. januar 2013.

Bez efikasne poljoprivrede, rastuću svetsku populaciju neće biti moguće prehraniti. U zemljama u razvoju potrebno je investirati dosta novca u taj sektor. Ali za investitore je najvažniji profit. Koliko je to opravdano?

https://p.dw.com/p/17Omd
Grainfield © Jan the Manson #15507153
Brot BrotsortenFoto: Fotolia/Jan the Manson

Kada na sajam, kao što je Zelena nedelja u Berlinu, dođe Jirgen Fičen, jedan od dvojice predsedavajućih nemačke Dojče banke, to govori o značaju agrara za privredu jedne zemlje. Jer Fičen sigurno nije došao da uživa u kulinarskim pikanterijama po sajamskim halama. Za njega su životne namirnice roba koja donosi dosta novca. Istovremeno, Dojče banka tržište sirovinama smatra veoma važnim u kapitalnom poslovanju, jer je to segment privrede u porastu. Doduše, prošle godine je ova banka suspendovala svoje poslovanje u trgovini poljoprivrednim proizvodima, ali dilema više nema, kaže Fičen.

„Nismo pronašli nijedan dokaz koji bi potvrdio da su špekulacije na tržištu namirnica odgovorne za porast cena. To naravno ne isključuje u potpunosti mogućnost da bi špekulacije mogle dovesti do nestabilnosti u određenim okolnostima. Ali do nestabilnosti cena dolazi i usled same nestašice određenih proizvoda“, kaže Fičen.

Značaj pristupa kapitalu

Pored berzanskog poslovanja u trgovačkoj delatnosti i na tržištu poljoprivrednih sirovina, Dojče banka obezbeđuje i kredite za privrednike u ovim delatnostima širom sveta. Nedavno je osnovan još jedan fond sa budžetom od 135 miliona američkih dolara, koji će poljoprivrednicima u Africi omogućiti značajne investicije. U taj fond stiže novac i iz nemačkog Programa za razvojnu pomoć. Bez pristupa kapitalu, kaže Fičen, kvalitet poljoprivredne proizvodnje nije moguće poboljšati, niti je povećati.

„Kriterijumi u poljoprivredi nisu drugačiji u odnosu na druge privredne grane. Objektivno je i racionalno da svaki investitor očekuje profit. Jedino tako svi koji su uključeni u posao mogu da budu zadovoljni. Ako neko na to ne želi da gleda kao na biznis, iz etičkih i moralni razloga, jer je navodno reč o poljoprivrednim dobrima, onda imamo ozbiljan problem.“

Jirgen Fičen na sajmu u Berlinu
Jirgen Fičen na sajmu u BerlinuFoto: picture-alliance/dpa

Proizvodnja dovoljna, distribucija loša

Emocije ne bi smele da igraju ulogu u poslovnom svetu, rekao je Fičen pred učesnicima foruma, među kojima je bila i Berbel Dikman, predsedavajuća nemačkim Fondom za pomoć gladnima. Ona ne deli njegovo mišljenje. Ostaje pri stavu da špekulacije na tržištu životnih namirnica dovode do nestabilnosti cena hrane. „Kada u svetu gladuje 850 miliona ljudi, a veliki broj dece je neuhranjen, uprkos činjenici da se u svetu, hrane dovoljno proizvede i da ona ne bude distribuirana onako kako bi trebalo, naročito u državama sa visokom stopom gladnih, gde investitori ne žele da usmere novac, onda sam emocionalna“, kaže Berbel Dikman.

Dikmanova tvrdi kako poslovanje u poljoprivrednom sektoru, koje podrazumeva otkup zemlje od seljaka i izvoz sirovina nastalih na njihovom zemljištu, ne može da se nazove investicijama u agrar. „To su čiste finansijske transakcije“, kaže ona. Pozitivan primer je poslovanje kompanije „Nestle“, koja se kafom snabdeva od 680.000 malih privrednika iz celog sveta. Zahvaljujući dobrom prometu i želji da se proizvodnja kafe u narednih deset godina udvostruči, ova kompanija je odlučila da investira 500 miliona dolara u povećanje produktivnosti na plantažama kafe. „Time su zaštićeni i interesi malih proizvođača i interesi investitora. To je ključ uspeha“, kaže Peter Brabek-Letmate, predsednik Upravnog odbora kompanije „Nestle“.

Voditi računa o interesima svih

Takva poslovna politika u skladu je sa strategijom međunarodnih organizacija poput Svetske organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). U proteklih nekoliko decenija, investicije u poljoprivredu u odnosu na ostale privredne sektore, značajno su opale. U državama u razvoju, u agrar investiraju uglavnom mali farmeri. Kada bi u tim zemljama, investicije na godišnjem nivou dosegle sumu od 83 miliona dolara, potražnja za hranom bila bi zadovoljena za više od devet milijardi ljudi do 2050. godine, procene su FAO. Pri tome, tom projekcijom troškova, nisu obuhvaćene investicije u infrastrukturu, razvoj tržišta, obrazovanje i istraživanje. Zato je neophodno da svi privredni činioci, državni i privatni shvate odgovornost u ovom procesu. Jedino ako se vodi računa o interesima svih, može se obezbediti dovoljno hrane i to po povoljnim cenama.

Autori: Sabine Kinkarc / Jakov Leon
Odgovorni urednik: Ivan Đerković