Život na ulicama Londona

Londonska Oksfordska ulica je prepuna prolaznika, turista i kupaca, na kraju dugog sparnog dana. Kineski učenici s jedne strane, njemački tinejdžeri s druge, a žena s dječjim kolicima se bori kako bi prošla između njih. Ali, nisu svi u pokretu.

Nekoliko metara dalje od te gužve, sjedi Serge Arce, rođeni Francuz koji ima 53 godine i psa koji se zove Malo. Prije devet mjeseci je izgubio posao slastičara u jednoj kuhinji, a stanodavac je odlučio prodati stan koji je Serge unajmljivao. Kada se obratio vlastima za pomoć, rekli su mu da na spisku onih koji traže socijalne stanove ima 10.000 ljudi. Od tada živi na ulici.

Chris (44 - na naslovnoj fotografiji), po zanimanju grafičar, sjedi preko puta Trafalgar trga. Ima mjesto u hostelu, jednom od rijetkih u blizini koji nije zatvoren, koje košta šest funti (oko sedam eura) za noć, s tim da do deset sati ujutro mora izići – svakog jutra. Ljubavna veza mu je pukla, počeo je piti i konzumirati droge.

Sad se kaje zbog svojih „gluposti", uzima lijekove kao bivši narkoman, jedna noga mu je paralizirana. Želio bi da mu vlasti pomognu da se vrati na posao. „Jedini izlaz iz bilo kojeg oblika siromaštva je plaćeni posao, ali ako ste u hostelu koji vam plaća socijalno i počnete raditi, odmah gubite to pravo i bacaju vas na ulicu", kaže on za DW.

Spavanje na otvorenom

Prema podacima vlasti, prošle godine je u Londonu 8.108 ljudi spavalo na otvorenom. Neki spavaju u parkovima, drugi u šatorima ispod mostova, neki pored gradilišta. Problem je postao vidljiviji. Statistički podaci također su pokazali da je u Londonu 47 posto beskućnika domaćih Britanaca, dok je gotovo trećina došla iz središnje ili istočne Europe.

Ne postoji jedan krivac ili razlog porasta broja beskućnika, kaže Caroline Bernard iz Homeless Link, udruge koja predstavlja 700 humanitarnih organizacija. Među glavnim razlozima su: Vladin program štednje i postfinancijska kriza, zbog koje je smanjen broj službi koje se bave beskućnicima i prevencijom... „Većina ljudi je došla u London raditi, ali imamo problem s neozbiljnim ponudama za zapošljavanje", dodaje Bernard.

Linda Maytum-Wilson, izvršna direktorica Caritasovog centra za beskućnike u istočnom Londonu, smatra da je za povećan broj beskućnika krivo drastično povećanje stanarina zbog čega stanodavci mnogima daju otkaze. Stanarine u Londonu i na jugoistoku zemlje su od 2007. godine porasle za 30 posto, što premašuje porast plaća u tom razdoblju. Što je još gore, taj trend će se vjerojatno nastaviti. Vlada je priznala da je tržište stambenog prostora u rasulu.

Još jedan faktor su „masovne strukturne promjene" na tržištu rada, kaže profesor Nicolas Pleace, zamjenik direktora Centra za stambenu politiku Sveučilišta u Yorku: „Kratkoročna ekonomija, loši ugovori za radnike, sve više privremenih poslova, loše plaćeni rad – i sve to ovdje gdje ima sve manje pristupačnih stanova."

Ulaganje u prevenciju

Meytum-Wilson za DW govori o „sve složenijim potrebama" beskućnika, koje se odnose na zloupotrebu droga, probleme sa zakonom i pitanja mentalnog zdravlja. To je i ranije bilo slično, kaže ona, ali je manje službi koje se time bave i lošije su koordinirane. „Zbog stroge štednje, oni najranjivi padaju u ponor", kaže naša sugovornica.

Inicijativa pod nazivom No Second Night Out, koju je uoči Olimpijskih igara u Londonu 2012. predstavio Boris Johnson, tadašnji gradonačelnik, donekle ublažava problem: Od tada je otvoreno 39 zimskih noćnih skloništa, a od siječnja do ožujka 2017. godine, 80 posto beskućnika zatečenih na ulici nije provodilo i sljedeću noć na otvorenom.

Sada se preispituje nova inicijativa No First Night Out. „Svi koji se bavimo problemima beskućnika se slažemo s time da moramo staviti veći naglasak na prevenciju", kaže Jacob Quagliozzi, direktor organizacije Stambena pravda.

Zakonodavci, koji su sve više uznemireni obimom problema, podržali su ove godine Zakon o smanjenju beskućništva, koji je predložio konzervativac Bob Blackman. Tim zakonom su lokalne vlasti u Engleskoj obavezne da pravovremeno pruže podršku ljudima koji su u opasnosti da postanu beskućnici – a za to je izdvojen 61 milijun funti (68 milijuna eura).

Vlada također razmatra mjeru koja se već koristi u Irskoj, Francuskoj, Danskoj i Finskoj, a kojom se beskućnicima omogućava da direktno dođu do normalnog stambenog prostora – a da pri tom ne moraju prvo koristiti spavaonice. U to će, kao se kaže, do 2020. godine biti uloženo 550 milijuna funti.

„550 milijuna funti nije sve nov novac u ovoj oblasti... to nije toliko mnogo kao što zvuči", napominje profesor Pleace, ali „pozitivna stvar je što se naglasak pomiče na prevenciju".