Zbunjujuća Rezolucija za "obranu" Kosova

„Predloženi tekst rezolucije je po mom mišljenju potpuno prihvatljiv i zaslužuje podršku“, ocjenjuje za Deutsche Welle Nebojša Čović, bivši šef Koordinacijskog centra za Kosovo i Metohiju i nekadašnji potpredsjednik srpske vlade. On pomalo sumnja samo oko druge točke predloženog teksta, u kojoj se poziva na dijalog dvije strane.

„Problem koji će se pojaviti kod dvije strane je što će Albanci, kako su već nametnuli, reći kako Beograd može razgovarati s nama samo kao sa nezavisnom državom. Mislim da je tu potreban medijator međunarodne zajednice, koji bi objasnio da se od albanske strane ne postavljaju zahtjevi za koje se automatski zna da ih Srbija ne može prihvatiti“, kaže Čović.

Nema uspjeha bez Europske unije

Koordinator Foruma za etničke odnose Dušan Janjić smatra da je predloženi tekst na neki način sažetak skupštinske rasprave i političke podrške koju je Vlada dobila u parlamentu. Međutim, on ističe da bi trebalo vidjeti hoće li Vlada povući neke dodatne poteze i pod okriljem te miroljubive i široke formulacije, pokušati naći zajednički jezik s Europskom unijom. „Moje je osobno mišljenje da kakvu god rezoluciju predloži Srbija, ukoliko ona ne koordinira sa Europskom unijom, Srbija će ostati u manjini. Tako da je potpuno svejedno što će ona tu napisati“, dodaje on.

Teško do rezolucije sa SAD-om i EU-om

Proteklih dana su se čuli prijedlozi da Srbija rezoluciju sastavi zajedno s Europskom unijom. Nebojša Čović drži da bi to možda bilo dobro rješenje, ali je pitanje koliko je ono izvodljivo obzirom da svoju zajedničku rezoluciju najavljuju SAD i EU. „Sumnjam da je to moguće, obzirom da će Europska unija i Amerikanci u svojoj rezoluciji imati pomalo elemenata koje Srbija ne može priznati. Kažem pomalo, ali ti pomalo elementi ili postavke koje Srbija ne može prihvatiti su u dobrom dijelu sadržani u Ahtisarijevom planu“, naglašava Čović.

Tko će biti gubitnik?

Rasprava u srpskom parlamentu nakon odluke Međunarodnog suda pravde je pokazala udaljavanje od europske perspektive Srbije, ocjenjuje Janjić. Sada će biti zanimljivo promatrati kako će Demokratska stranka i Boris Tadić uspjeti zadržati simpatije europskih lidera ali i građana Srbije koji su većinski za EU i da istovremeno vode rat sa Europskom unijom oko Kosova. „To je nešto što će, ukoliko se dogodi, obilježiti ostatak ove godine i vjerovatno cijelu 2011. godinu. Potpuno sam spreman prognozirati da se i tom slučaju zna tko je gubitnik - gubitnik je sigurno Boris Tadić“ kaže Janjić.

U uvodu predložene rezolucije Srbija je ubacila i osudu jednostrane secesije. Dušan Janjić kaže da pitanje secesije nije ni bilo postavljeno Međunarodnom sudu pravde, tako da se ne može naknadno ubacivati kao tema bilo čijom rezolucijom. Nebojša Čović skreće pažnju i na pomalo zbunjujuću treću točku srpske rezolucije u kojoj se traži da se „u privremeni dnevni red 66. zasjedanja unese točka pod nazivom: „Daljnje aktivnosti poslije donošenja savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde o tome da li je jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom.“

„Ako je pred nama 64. zasjedanja Generalne skupštine UN, onda 66. zasjedanje se može dogoditi i za dvije godine. O trenutku ovog zbivanja se, nadam se, vodilo računa prilikom pisanja deklaracije“, završava Čović.

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odg.ured: Željka Telišman