Zbog nezaposlenosti - u zaštitu prirode

Smeđa livadna žaba neće onako kako Kathrin Mielsch hoće. Svaki put kad je želi uhvatiti, ta životinjica skoči i pobjegne. “Žabe rado skaču na cestu“, kaže Mielsch i ovoga puta je stisne čvršće te tog posebno velikog mužjaka stavlja u bijelu kantu za skupljanje žaba. “Na toplom asfaltu osjećaju se dobro, ali bez naših zaštitnih ograda ovdje bi svakodnevno ležalo na stotine pregaženih žaba i daždevnjaka“, naglašava Mielsch.

Netaknuta priroda

Kathrin Mielsch i njezine kolege iz organizacije Naturwacht Brandenburg u park prirode “Hoher Fläming“ postavili su ukupno sedam kilometara zelene, gusto pletene zaštitne ograde. Svakog dana hodaju uz ogradu zajedno s dobrovoljnim pomagačima, skupljaju vodozemce i vraćaju ih u bare daleko od cesta. Ljudi i priroda trebali bi ovdje u zaštićenom području živjeti zajedno u skladu. “Hohe Fläming“ jedan je od petnaest takozvanih velikih zaštićenih područja u ovoj pokrajini. Brandenburg je slabo naseljen, kaže Mielsch, zbog toga ovdje ima vrlo mnogo izvornih krajolika u kojima nije bilo intervencija. Ljudi dolaze u Brandenburg jer žele doživjeti netaknutu prirodu. Mielsch je čuvarica prirode već petnaest godina. Ne brine se samo za brandenburške žabe. U rendžerskoj košulji i zelenoj jakni hoda uzduž i poprijeko po tamnim crnogoričnim šumama, blago valovitim livadama i poljima, broji rijetke vrste i nagovara seljake u toj regiji da ne koriste gnojiva štetna za prirodu.

Od nezaposlenosti do zaštite prirode

“Ranije sam i sama radila u poljoprivredi, i to na jednom društvenom dobru“, priča Mielsch dok stavlja još jednu životinju u kantu, ovoga puta jednu tromu smeđu krastaču. Za vrijeme DDR-a, kaže Mielsch, uzgajali smo sjeme za velike poljoprivredne kombinate. Na pjeskovitom tlu nema nekog velikog uroda, ali su zato obradive površine goleme. No, nakon političkih promjena i ponovnog ujedinjenja došao je kraj socijalističkoj planskoj ekonomiji. Kathrin Mielsch ostala je bez posla, a kao i mnoge njezine kolege preživljavala je uz pomoć državnih poticaja. No, 1993. dobila je posao u Parku prirode. “Bio je to zgoditak na lutriji“, kaže 41-godišnjakinja koja voli posao na otvorenom.

Iako ta Brandenburžanka dolazi iz srca nekadašnjeg pruskog kraljevstva, ne želi ni čuti za “pruske vrline“ kao što su disciplina, marljivost i osjećaj odgovornosti, u koje se i danas mnogi još često zaklinju. “Naravno da pokušavam svoj posao obaviti što je moguće savjesnije“, kaže Mielsch te dodaje kako to ne čini s takozvanim pruskim vrlinama, već s oduševljenjem za to što čini.

Disciplina, marljivost i odgovornost - pruske vrline

Na primjer za droplju, vrlo plašljivu ptičju vrstu, koja izgleda kao paun koji nije potpuno narastao, i koji s težinom i od 18 kilograma spada u najteže ptice koje lete. U Njemačkoj postoji još samo stotinjak primjeraka, a dvadesetak njih Mielsch upravo promatra kroz svoj dalekozor. Mužjaci su zaposleni pjevušenjem, u zrak podižu bijelo pokrilno perje i tako žele ostaviti dojam na ženku. I Kathrin Mielsch veseli taj prizor, jer uskoro bi u Brandenburgu moglo ponovno biti nekoliko velikih droplji više.