Zatrovani raj Čilea | Priča dana | DW | 20.11.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Priča dana

Zatrovani raj Čilea

Zaljev Qintera i okolica nedalekog Puchuncavija u Čileu zovu „Žrtvovana zona“ – zona žrtvovana industriji. Vrhunac se dogodio ovog kolovoza kad je mnoštvo učenika i učitelja otrovano plinom iz tvornica.

Nema tome dugo da su pješčane plaže Qintera na Pacifiku privlačile mnoge kupače. Šarene ribarske brodice se još uvijek ljuljuškaju na mirnom moru. 40.000 ljudi živi u tom području, većina od turizma i ribarstva. Ali dok su kupači nekada samo okretali glave od nedalekih tvorničkih dimnjaka i dima koji iz njih suklja, sada to već odavno nije samo rugoba koja smeta oku.

Plaža u Čileu

Prije se tek mogla okrenuti glava od tankera i obližnjih tvornica. Ali to više nije moguće, već i iz brige za vlastito zdravlje...

Ribe još nešto ima, ali tu je drugi problem: još 2014. se tamo dogodila havarija tankera čileanske državne naftne kompanije Empresa Nacional del Petroleo (ENAP) i preko 30.000 litara nafte je iscurilo u more. To je tek bio početak koji je i ribare natjerao da se udruže: dimnjaci su dio termoelektrana, kemijskih tvornica i rafinerije koje ne razbijaju glavu kamo odlazi njihov opasan otpad. „Industrija je nanijela golemu štetu. Trgovci više ne žele kupovati našu ribu jer kažu da je u njoj previše teških metala", žali se Claudio Hernandez iz sindikata ribara u Quinteru.

Iz škole u bolnicu

Ali otpad ne zagađuje samo ribe: sedamnaestogodišnja učenica Tayra Pizarro nikad neće zaboraviti ovaj 21. kolovoz. „Mnogi drugi đaci moje škole su također imali glavobolju, povraćali su, neki su pali u nesvijest. Meni je bilo zlo i vrtilo mi se u glavi, nisam znala zašto. Onda su nam učitelji rekli da smo se otrovali od plinova iz tvornice." Preko pedeset učenika i učitelja su iz škole odvezeni u bolnicu, a nakon toga je prekinuta nastava na preko mjesec dana.

Tayra Pizarro

I Tayri Pizarro je bilo zlo od plina, ali ih je bilo koji su pali i u nesvijest. Duže od mjesec dana nije bilo škole...

Trovanje se nesmetano nastavlja: prema izvješću Ministarstva zdravstva Čilea je i kasnije, od 21. rujna pa do 18. listopada ove godine u lokalnoj bolnici primljeno 1.398 osoba koje su očito bile otrovane plinom. Nitko ne zna bolje od radnika u tim pogonima što se to tamo „kuha": „Mi radnici smo prvi koji trpimo od trovanja. Poduzeća ne žele preuzeti odgovornost ni za radnike niti za stanovnike", tvrdi Alejandro Ochoa koji radi za naftnu kompaniju ENAP.

Vlada je nakon najnovijeg incidenta poslala stručnjake u Quintero i Puchuncavi i oni su u tamošnjem zraku utvrdili preko 120 štetnih plinova. Jedan od njih je i metilkloroform koji je i u toj zemlji zabranjen već tri godine i čije udisanje točno odgovara simptomima trovanja tamošnjih stanovnika: vrtoglavica, glavobolja, povraćanje. Mnogo toga ukazuje da je krivac kemijski koncern Oxyquim koji je taj plin dugo vremena proizvodio pod drugim imenom: trikloretan. Kemijski koncern, naravno, odbacuje svaku krivicu.

Alejandro Ochoa

Alejandro Ochoa i sam radi u rafineriji tako da zna što se tamo radi. Ali ni na zdravlje radnika se tvrtke ne obaziru

Dozvoljene granice – uopće nema

Ali niti vlada Čilea ne čini dovoljno, uvjereni su tamošnji stanovnici. To se vidjelo već i u ovoj navali otrovanih u tamošnju bolnicu Adriana Cousiño de Quintero: „Ta bolnica uopće nema specijaliste nego samo liječnike opće prakse. Ministarstvo zdravstva to zna, ali se pravi ludim. Toliko su čekali sve dok situacija nije eskalirala i dok više ne mogu ignorirati ovo trovanje", žali se Maria Araya, predsjednica vijeća građana te bolnice.

O nebrizi države svjedoče i međunarodne organizacije: područje je posjetila i Birgit Gerstenberg, predstavnica UN-a za Južnu Ameriku i jedino je mogla potvrditi teške posljedice zagađenja za tamošnje stanovništvo i okoliš. I Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na upravo zastrašujuću koncentraciju arsena u toj regiji Čilea: tamo je u prosjeku izmjereno 23 puta više nego što je to dozvoljeno, na primjer, u Europskoj uniji. U Čileu, pak, uopće nisu određene granice.

Utoliko je i stanovnicima tog primorskog mjesta jasno s kim imaju posla: „Mi se borimo protiv moćnika u gospodarstvu ove države. Država ne reagira jer bi čitava industrija bila na koljenima. Zdravlje naše djece se žrtvuje za gospodarstvo ove zemlje", tvrdi Araya.

Maria Araya

Maria Araya: "Teško je, opasno je, ali mi se ne predajemo."

Jesu sirotinja, ali se ne predaju

Čitavu tu zonu zbog njezine industrije u Čileu zato i zovu Zona de Sacrificio – Žrtvovano područje. Ali niti Čile više ne želi gledati kako je državi važnija industrija od njenih mališana: ovog 15. studenog su održani prosvjedi u čitavom Čileu zbog zagađenja u Quiteru i Puchuncaviju. „Poduzeća stvaraju sve veće dobiti, a stanovnici postaju sve siromašniji", žali se Sebastian Santos, glasnogovornik vijeća građana Quintera.

Ali mnogi još uvijek šute jer žive u strahu. Ne samo od plinova i otrova u okolišu, nego i od lokalnih moćnika: „Ljude koji otvore usta se ušutkava", upozorava i Maria Araya. Na primjer, početkom listopada je ribar i vođa tamošnjeg sindikata Alejandro Castro nađen mrtav. Ljudima je teško objasniti od čega je to mogao umrijeti jedan 27-godišnji dečko kao što je bio Castro.

„Nije jednostavno", kaže nam Maria Araya. „Ali moramo se boriti i dalje. Ljudi koji imaju novca za borbu i odvjetnike odlaze iz Quintera. Ostaju obični ljudi i oni moraju trpjeti. Žele da šutimo. Ali mi se nećemo predati."

 

Preporuka uredništva