"Zabrana društvenih mreža za djecu i mlade nije dovoljna"

Trenutačno više od desetak zemalja nastoji maloljetnicima ograničiti pristup društvenim mrežama, među njima su Novi Zeland, Malezija, Francuska, Španjolska, Norveška, Slovenija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Takav se pristup razmatra i u Njemačkoj.

Australija je kao prva zemlja na svijetu već krajem 2025. uvela zabranu društvenih mreža za korisnike mlađe od 16 godina. I u Indoneziji od kraja ožujka postoji dobno ograničenje.

Kao cilj se uvijek navodi želja da se zaštite djeca i mladi. To se čini logičnim, jer je vrijeme provedeno pred ekranom u mnogim obiteljima predmet rasprava i ono je često dugo: prema studiji međunarodne Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) iz 2025., najmanje 50 posto petnaestogodišnjaka u zemljama OECD-a provodi barem 30 sati tjedno na digitalnim uređajima.

Ostaje pitanje: jesu li dobna ograničenja dobar način sprečavanja negativnih posljedica povezanih s društvenim mrežama?

„Zahtjevima za zabrane lako se može profilirati"

Psiholog i neurolog Christian Montag smatra da je rasprava pojednostavljena. „Kad se pojave nove tehnologije brzo nastaje neka vrsta moralne panike. Ne poriče se da među političarima postoji i stvarna zabrinutost, ali zahtjevima za zabranu društvenih mreža može se relativno lako profilirati, a da se pritom zapravo ne mora učiniti mnogo“, kaže Montag.

Profesorica teorije odgoja i socijalizacije na Sveučilištu u Potsdamu Nina Kolleck također gleda na raspravu s određenom skepsom: „Osim što se u Australiji pokazuje da uopće nije tako jednostavno provesti dobno ograničenje, time ne rješavamo ozbiljne probleme društvenih mreža, nego samo malo pomičemo dob ulaska.“

Ti problemi, s jedne strane, leže u personaliziranim algoritmima i funkcijama poput push-obavijesti i beskonačnog skrolanja, koje korisnike potiču da provode što više vremena na platformama i imaju visok potencijal ovisnosti, objašnjava Kolleck. I dodaje da se s druge strane tamo dolazi u kontakt s problematičnim sadržajima – primjerice onima koji veličaju nasilje ili su seksualne prirode.

Činjenica je da digitalni mediji djeci i mladima također omogućuju informiranje, igranje i kontakt s drugima, no prema OECD-u postoje naznake da pretjerana ili problematična upotreba može imati negativne posljedice. U to spadaju aspekti tjelesnog zdravlja poput problema sa spavanjem i nedovoljnog kretanja te aspekti mentalnog zdravlja poput smanjenja izravnih društvenih kontakata, depresije ili internetskog zlostavljanja.

No prema mišljenju Christiana Montaga, često je teško izolirano utvrditi učinak društvenih mreža jer mnogi drugi čimbenici također igraju ulogu, primjerice okolišni i genetski faktori. Relativno dobro je, ističe ovaj stručnjak, potvrđena povezanost između dulje ili ovisničke uporabe pametnih telefona i slabijih školskih rezultata – kao i povezanost s većim nezadovoljstvom vlastitim tijelom.

I odrasli teško reguliraju sami sebe

Djeca i mladi posebno su podložni svim tim negativnim posljedicama, kaže Montag, koji predaje na Sveučilištu Macao u Kini. „Sazrijevanje ljudskog mozga traje relativno dugo. Polazimo od toga da može trajati do 20. godine života, vjerojatno čak i do sredine dvadesetih, dok prefrontalni korteks ne sazrije“, objašnjava neurolog. „Maloljetnicima je stoga teže regulirati same sebe i još teže odložiti pametni telefon nego odraslima."

Ali: ni kod odraslih to ne funkcionira dobro. I mnogi ljudi stariji od 20 ili 25 godina bore se s gore opisanim posljedicama. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, rasprava se mora voditi šire. Mnogi dobna ograničenja vide samo kao jednu od više potrebnih mjera; Kolleck, primjerice, govori čak o „prividnoj raspravi koja odvlači pozornost od doista učinkovitih instrumenata“.

Mnogo dobrih pristupa u Aktu o digitalnim uslugama

Učinkovite dodatne mjere, prema riječima ove znanstvenice, već su sadržane u Aktu o digitalnim uslugama (DSA). DSA je skup pravila na razini EU-a o digitalnim uslugama i obvezuje prije svega velike internetske platforme i tražilice na veću zaštitu korisnika. TikTok, Instagram i drugi prema tome moraju procjenjivati i smanjivati sustavne rizike te biti transparentni u vezi sa svojim algoritmima.

Prema DSA-u trebali bi omogućiti neovisnim znanstvenicima pristup svojim podacima kako bi mogli istraživati kako određeni elementi utječu na korisnike. Prema psihologu Montagu, to je dosad bio velik problem: „Godinama smo provodili istraživanja kao da su nam ruke vezane iza leđa. I unatoč uvođenju DSA-a, pristup je i dalje potpuno nedostatan.“

I na drugim područjima DSA se zasad ne provodi učinkovito. Probleme stvara i Donald Trump, koji je više puta pokušao spriječiti novčane kazne protiv američkih digitalnih koncerna prijeteći zauzvrat carinama. A DSA se u konačnici odnosi samo na europske zemlje.

Sam poslovni model je problematičan

U borbi protiv negativnih posljedica društvenih mreža moguće su i razine ograničenja i izmjene elemenata dizajna za mlade. Prema Montagu, u kineskoj verziji TikToka, Douyin, skrolanje za mlađe od 14 godina traje samo 40 minuta, nakon čega jednostavno više nema novih sadržaja. I sam TikTok već ima vremenska ograničenja, ali ih je znatno lakše zaobići. Za mlađe od 13 godina teoretski nakon 60 minuta roditelj ili skrbnik mora unijeti kod. Od 13. godine mladi bi morali unijeti vlastiti kod kako bi nastavili gledati. To, naravno, funkcionira samo ako se nisu predstavili kao stariji. No to je zasad vjerojatno rašireno, jer se izrada računa često temelji samo na jednostavnom unosu datuma rođenja.

Zapravo bi, prema Montagu, platforme morale biti temeljno drukčije koncipirane, posebno za maloljetnike, ali i za odrasle. „Je li poslovni model temeljen na podacima, koji špijunira korisnike i maksimalno produžuje vrijeme provedeno online, sam po sebi nezdrav? Da. Za to ne moram čekati dodatne studije o psihičkim problemima.“

Osim rasprava o dobnim ograničenjima i mjera za jačanje medijske pismenosti u cijelom društvu, prije svega bi trebalo izvršiti pritisak na platforme i strogo ih regulirati, smatra Montag. I napominje: „Društvene mreže koje funkcioniraju drukčije značile bi, međutim, i da se moraju drukčije financirati; ako ne više prikupljanjem podataka, onda primjerice putem pretplatničkog modela."

„A ako platforme više nisu izgrađene tako da korisnike što dulje zadrže pred ekranom, usput će postati i dosadnije", zaključuje Montag.