Za strast nikad nije kasno!
22. svibnja 2008Ona se zove Inge i ima preko 60 godina. On se zove Karl i ima 76 godina. Inge se zaljubljuje u Karla i nakon 30 godina ostavlja svoga supruga Wernera. Njihova ljubavna priča glavna je okosnica filma "Wolke 9" koji bi se, imajući u vidu aluziju na "sedmo nebo", mogao prevesti kao "Deveto nebo". On je u Cannesu prikazan u sekciji pod naslovom "Un Certain Regard" i nagrađen je desetominutim pljeskom i ovacijama.
Ono što ga čini posebnim su slike tjelesne ljubavi i strasti između dvoje seniora. "Mrzio sam to što naše društvo postaje sve starije, a nema slika koje to pokazuju. Ljubav i seks očito u našem društvu nakon određene dobi više ne postoje", objašnjava redatelj Dresen motive koji su ga ponukali da se pozabavi ovom temom.
Seks na tepihu
Već u prvim scenama Dresen pokazuje da njegov film nije samo još jedna topla priča o prijateljstvu i poštovanju dvoje ljudi u poznim godinama - kako se inače na filmu predstavljaju parovi koji su prešli pedesetu. Inge zvoni na Klausova vrata, a par trenutaka kasnije valjaju se po tepihu ispred televizije obasjani ljetnim svjetlom koje dopire kroz prozor. Dresenu je bilo važno pokazati takve slike - bez kakvih su ljubavni filmovi protagonista ispod 50 gotovo nezamislivi - kao što mu je bilo važno pokazati i gola tijela "normalnih" staraca, a ne "posebno lijepe primjerke" izabrane za reklamu. On tvrdi da je kod prešućivanja seksa u poznoj dobi riječ o pravom društvenom tabuu. "Čovjeku je odbojna i pomisao da mu vlastiti roditelji konzumiraju seks", argumentira Dresen.
"Ljubav se ne može kontrolirati"
No, uza sve seksi-scene, redatelju nije u prvom redu do erotike, već do, kako kaže, "iskonske snage ljubavi" koja ne bira mjesto, pa ni vrijeme. Inge i Klaus svojom ljubavlju ruše cijeli jedan svijet koji je Inge 30 godina gradila sa svojim mužem. "Živimo u svijetu u kojem svi žele sve kontrolirati, ali ljubav se ne može kontrolirati, njome se ne može upravljati glavom", kaže Dresen. Malo upućeniji u svijet filma će se sjetiti da je tu temu, u drugoj "starosnoj klasi", već tematizirao i u svom filmu "Halbe Treppe" koji je 2002. prikazan na Berlinalu, te tamo ostvojio i Srebrnog medvjeda. Dresen je već tada pokazao da je majstor filmova o svakodnevnici - svojim novim filmom prikazanom u Cannesu je to još jednom potvrdio. (dd)