Nedostaje arhivara koji znaju njemački

Rudolf Vrbanić je bio ravnatelj Zagrebačke električne centrale i upravitelj gradskih komunalnih poduzeća. Dakle, riječ je o čovjeku koji je pripadao višem društvenom i gospodarskom sloju tadašnjeg Zagreba.

Vrbanić nije Nijemac, ali je pisao autobiografiju na njemačkom jeziku, u svojim zapisima obrazlaže zašto je tako - ali iz toga se iščitava i značaj njemačkog jezika u to doba:

„Zašto pišem na njemačkom jeziku koji nije moj materinji jezik? Odgovor je vrlo jednostavan, budući da sam cijeli taj period proživio na njemačkom, na tom jeziku ga najbolje mogu i oslikati. Na njemačkom se odvijala komunikacija sa svim sudjelujućim osobama, cijela moja okolina je bila njemačka, na njemačkom se odvijala komunikacija i u našem domu, pa sam se zato odlučio da na tom jeziku i izrazim“, svjedoči o važnosti njemačkog jezika na kraju 19. i početku 20. stoljeća ovaj nekad ugledni Zagrepčanin.

Tradicija duga 30 godina

Njegove memoarske zapise je predstavila dr.sc. Katarina Horvat na Znanstvenom skupu „Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom krugu“ kojeg već 30. put organizira Njemačka zajednica Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj.

Katarina Horvat je samo jedna od pedesetak znanstvenica i znanstvenika koji su izložili svoje radove na ovom interdisciplinarnom skupu. Iz njenog izlaganja saznajemo da autobiografija obuhvaća razdoblje od 80-tih godina 19. stoljeća pa sve do nakon Prvog svjetskog rata. Kratko se u njoj osvrće na rat i vrijeme nakon njega. Vrbanić piše o svojoj obitelji, okolnostima života, a veliki broj stranica posvetio je upravo svojem školovanju u Austriji gdje je završio Višu tehničku školu u Grazu i elektrotehnički kurs. A kako piše, nitko mu nije vjerovao da je iz Hrvatske jer je tako dobro govorio njemački jezik. Svoj život opisuje do u detalje, govori o provođenju svojeg slobodnog vremena i o glazbi koja zauzima važno mjesto u njegovom životu. Piše kako je u zagrebačkom HNK-u prvi put čuo Milku Trninu (hrvatska operna pjevačica, nekadašnja članica državne opere u Münchenu, op.a.).

„Iako je ovo gradivo već dosta istraženo, bilo bi dobro da se svi memoarski zapisi prepišu, prevedu i objave, jer bi bili vrijedan izvor za razna istraživanja društvene i političke povijesti s kraja 19. i početka 20. stoljeća“, kaže Katarina Horvat i napominje da se odlučila za ovakvo izlaganje jer zna koliko je njoj samoj bilo nezgodno kada je imala dobre izvore za istraživanje na njemačkom jeziku:

„Meni je njemački jezik drugi strani jezik i mogu ga čitati, ali prilikom prevođenja ipak trebam pomoć. Bojim se da će uskoro stvari postati sve teže jer mladi arhivisti koji dolaze u arhive sve manje znaju njemački. Pogotovo kad je u pitanju staro gradivo koje je pisano teškim rukopisom i teško se transkribira“, kaže Horvat, viša arhivistica iz Državnog arhiva u Zagrebu.

Zapisi Vilme Vukelić

Horvat je predstavila i dvije sveske memoarskih zapisa Vilme Vukelić Miskolczy, poznate književnice rođene u Osijeku, koje su također dio građe Državnog arhiva u Zagrebu. U tim zapisima (na njemačkom) Vilma Vukelić opisuje svakodnevne životne situacije u građanske obitelji više građanske klase za vrijeme svojeg odrastanja u Osijeku. Tako se iz dnevnika može dobiti uvid u život koji se vodio u to doba, od građanskog morala, odnosa s poslugom, društvenih odnosa, zaljubljivanja ili druženja:

„Ovakvi izvori su dragocjeni jer su u nekim slučajevima jedina zamjena za izvore usmene povijesti, a jedan dio gradiva je nepravedno zapostavljen jer je pisan na njemačkom. Sve su rjeđi arhivisti koji se dobro služe njemačkim jezikom i koji takvo gradivo mogu arhivirati i vrjednovati“, kaže Horvat.

Ove biografije i zapisi su dobrodošli izvori za stvaranje bolje slike tadašnjeg društva i vrlo vrijedni prilozi za daljnja istraživanja. Građa na njemačkom jeziku je ogromna, pa nije ni čudo što se ovakav znanstveni skup održava već trideseti put.

Ove godine prisutni su mogli čuti primjerice rad o Augustinu Löffleru iz Rakovca, za kojeg malo tko zna da je bio profesor matematike Nikole Tesle (izlaganje dr.sc. Anđe Valent i koautora dipl.inž mat. Ivice Vukovića s Tehničkog veleučilišta u Zagrebu) ili saznati kako je prošao posjet njemačkog auto-kluba ADAC davne 1929. godine o čemu je govorio dr.sc. Stanko Piplović iz Društva prijatelja kulturne baštine Splita.

Bez tabu tema

Na znanstvenom skupu se otvoreno govorilo i o tamnijoj strani povijesti. Tako je doc.dr.sc. Domagoj Tomas s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku izlagao rad pod naslovom „Nacionalsocijalistička ideologija u prilogu Kamerad tjednika Novo Borovo“.

„Postavio sam hipotezu da je Kamerad kao prilog tjedniku služio kao promidžbeni instrument nacionalsocijalističke ideologije među njemačkim stanovništvom na lokalnoj razini, odnosno u tvornici obuće Bata u Borovu. Na neki način Kamerad možemo tumačiti kao prilog koji se pojavio na valu velike operacije Barbarossa, posljednji broj je objavljen 18. rujna 1942. Izlazio je otprilike godinu dana i razlog njegovog pokretanja treba tražiti u više čimbenika. Prije svega prisustvo velikog broja njemačkih radnika u Bati, ali i u činjenici da je prema popisu stanovništva iz 1931. godine na Vukovarskom području i u samom Vukovaru bilo 26 posto njemačkog stanovništva. Kamerad je bio usmjeren na širenje nacionalsocijalističke ideologije na radnike, koji su kao najširi društveni sloj trebali davati podršku toj ideologiji“, kaže Tomas, ali i dodaje da razloge gašenja možemo tražiti u neuspjehu operacije Barbarossa koji posljedično slabi promidžbu te ideologije.

Projektna menadžerica u Njemačkoj zajednici, Hanna Klein, kaže kako svake godine imaju navalu izlagača i koliko god postoji ideja da se rasprave suze na neku temu, mnoštvo ljudi je zainteresirano da je to na koncu teško učiniti.

„Pokušavamo nekako to organizirati u cjeline jer zbilja ima raznolike građe, od poznatih osoba, gospodarstva, turizma, lingvistike, povijesti... No, to govori i da ima mjesta za svakoga. Zanimljivo je da su neki izlagali na više od 20 znanstvenih skupova u našoj organizaciji, ali neki dolaze i po prvi put. Trudimo se zadržati sve stare izlagače, ali i privući nove“, kaže Hanna Klein te napominje da za ove znanstvene radove koje su skupljali 30 godina postoji veliki interes, pogotovo sa studija germanistike. Srećom, svake godine tiskaju i godišnjak sa svim radovima, ali su istraživanja dostupna i online na njihovoj web stranici na kojoj se sada može pronaći poprilično velika baza znanstvenih radova.

Treba još napomenuti da je ove godine na Znanstvenom skupu predstavljana i knjiga Gorana Beusa Richembergha, odnosno biografski leksikon „Istaknuti Nijemci i njihovi potomci u hrvatskim krajevima“.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu