Zašto u Njemačkoj nema nekih osnovnih lijekova?

Iako koštaju samo nekoliko centi, trenutno ih je teško naći: u njemačkim bolnicama i apotekama solne otopine su postale deficitarna roba, a nužne su za operacije, ispiranja i infuzije. Po riječima Thomasa Preisa, predsjednika Udruge ljekarnika Sjevernog Porajnja, situacija se dramatično pogoršala proteklih mjeseci. 

„Već mjesecima je to veliki problem u bolnicama, a sada pogađa i ambulantne pacijente“, rekao je on u intervjuu za Rheinische Post.

Ministarstvo zdravstva pokrajine Sjevernog Porajnja i Vestfalije potvrdilo je nestašice: „Bolnice u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji kao i u Njemačkoj su već mjesecima opskrbljivane sa samo oko 80 posto potrebnih količina, a nedavno čak sa samo oko 50 posto." 

A prema podacima Saveznog instituta za lijekove i medicinske proizvode (BfArM), ovakva situacija će potrajati - mjesecima.

Stari problem

Njemačka je proteklih godina povremeno već bila pogođena nestašicama lijekova poput antibiotika, kao i lijekova za djecu. Posljedice su ozbiljne: u anketi Udruženja pedijatara iz proljeća 2024. oko trećine dječjih liječnika smatra da je time ugrožena kvaliteta liječenja.

Osim toga, liječenje postaje složenije, jer liječnici moraju unaprijed provjeriti koji su lijekovi uopće dostupni. Njemačko udruženje ljekarnika navodi da već postoji problem s oko 500 različitih lijekova na recept.

I druge zemlje EU-a su djelomice pogođene nestašicama. Prema anketi PGEU-a (Farmaceutske grupacije Europske unije) iz 2023. situacija se pogoršala u nekoliko zemalja, uključujući Švedsku, Portugal i Španjolsku.

Jeftine djelatne tvari iz Kine i Indije, ali po koju cijenu?

Uzroci nestašica su složeni, kao i suvremena proizvodnja lijekova. Njemačka je nekada bila poznata kao „ljekarna svijeta" sa svojim velikim farmaceutskim kompanijama - Bayer, BASF, Boehringer Ingelheim ili BioNTech. Sada su proizvodni procesi fragmentirani i raštrkani širom svijeta – s dugim i potencijalno problematičnim lancima opskrbe.

Veliki dio djelatnih tvari sada se proizvodi u Kini i Indiji. Tamo su ne samo niže plaće nego u Europi, nego i ekološki standardi. Da bi tvari bile što jeftinije primjenjuju se masovna proizvodnja i monopolizacija -  to znači da sve manje proizvođača proizvodi sve veće količine.

„Na primjer, za sirup s paracetamolom ranije smo imali deset tvrtki koje su ga nudile na tržištu, a danas je ostala samo jedna glavna tvrtka", objašnjava za DW profesor David Francas, stručnjak za lance opskrbe s Visoke škole u Wormsu.

„Dakle, upućeni smo na samo nekoliko proizvođača. A kad kod jednog dođe do zastoja, onda trpi cijeli lanac opskrbe", dodaje za DW profesorica Ulrike Holzgrabe, stručnjakinja za farmaceutsku i medicinsku kemiju sa Sveučilišta u Würzburgu.

„Ako dođe do manjih katastrofa na putu opskrbe, kao što je zatvaranje luke u Šangaju tijekom pandemije korone ili blokada broda u Sueskom kanalu, roba ne stiže do nas."

Pronaći rješenja nije nimalo jednostavno

Problem dodatno pogoršavaju i male zalihe i „just-in-time"-proizvodnja, dakle proizvodnja onda kad je nešto potrebno. Kratkoročni prekidi u proizvodnji ne mogu se lako nadomjestiti. Povećanje zaliha je skupo, tvrde stručnjaci. Skladišta koštaju, a nije sigurno da će se uskladišteni lijekovi prodati. 

Potražnja je podložna drastičnim promjenama. Tijekom korona-pandemije je kod tvrtke Infectopharm potražnja naglo pala jer je masovno nošenje maski dovelo do smanjenja drugih zaraznih bolesti. Kompanija je morala uništiti skupe antibiotske sirupe za djecu jer ih nisu mogli prodati. Dvije godine kasnije potražnja je ponovo porasla.

Cijena je posebno problematična kod generičkih lijekova. Generički lijekovi su kopije originalnih patentiranih lijekova i imaju isti kvalitativni i kvantitativni sastav djelatnih tvari, a smiju ih proizvoditi drugi proizvođači nakon isteka patentne zaštite. Oni čine oko 70 do 80 posto osnovne zdravstvene zaštite. 

„Ovdje su marže za proizvodnju tih lijekova izuzetno niske", kaže Holzgrabe. Ugovori o popustima i druge odredbe koje su uvedene u njemačkom zdravstvenom sustavu prije puno godina, prinuđuju proizvođače da proizvode s najnižim mogućim troškovima.

Premještanje proizvodnje nazad u EU - kako se često traži - vjerojatno bi bilo teško, ne samo zbog toga. Naime, proizvodnja finih kemikalija za djelatne sastojke je komplicirana. 

„Usvojili smo ekološke zakone koji to gotovo onemogućuju", kaže Holzgrabe. Povratak proizvodnje u Europu ne bi riješio problem do predstojeće zime. „Ponovno uspostavljanje proizvodnih pogona traje najmanje pet godina“, kaže stručnjak za lance opskrbe, profesor David Francas.

Ovaj tekst je izvorno objavljen na njemačkom jeziku.