Vučić posvađao predsjednicu i premijera - i to trajno | Politika | DW | 15.02.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Vučić posvađao predsjednicu i premijera - i to trajno

Posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj izazvao je otvoreni razdor između predsjednice i premijera, ustavnih sukreatora hrvatske vanjske politike, koji se ne slažu oko vanjskopolitičkih prioriteta.

Dvodnevni posjet predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Hrvatskoj izazvao je potpuni razdor između predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića. Predsjednica i premijer ne samo da su ovom prigodom nastupali neusklađeno, nego su se i međusobno sabotirali.

Kada je predsjednica države pozvala Vučića, očito mimo volje i suglasnosti premijera, premijer je, mimo predsjednice, naravno, otvorio pitanje ratne odštete. Dok su iz vlade stizale izjave o tome kako se srpski predsjednik treba ispričati Hrvatskoj zbog devedesetih godina, Pantovčak je to pitanje relativizirao i marginalizirao.

Andrej Plenković i Aleksandar Vučić

Susret Andreja Plenkovića i Aleksandra Vučića

Ovdje nije samo riječ o još jednom primjeru neusklađenosti predsjednice i premijera, koji se očito nadmeću tko će voditi glavnu riječ u hrvatskoj vanjskoj politici. Hrvatski Ustav o predsjednici i premijeru govori kao o sukreatorima vanjske politike, no Vučićev posjet pokazao je da njih dvoje, premda dolaze iz iste političke opcije, uopće nisu suglasni oko vanjskopolitičkih prioriteta.

Kako će se ovaj spor reflektirati na hrvatsku vanjsku politiku? To je pitanje osobito važno u kontekstu hrvatske provedbe nove europske strategije za Zapadni Balkan, a pogotovo u vezi sa skorim hrvatskim predsjedanjem Europskom unijom 2020. godine, zasigurno najvećim hrvatskim diplomatskim izazovom od ulaska u EU 2013. godine.

Ozbiljan nesporazum

Komentator i dopisnik Večernjeg lista iz Bruxellesa Tomislav Krasnec smatra kako će spor premijera i predsjednice države zbog Vučićevog posjeta ostaviti "trajne razorne posljedice" na njihov odnos i da se njih dvoje od tog spora "neće uspjeti oporaviti". On naglašava kako ovdje nije riječ o "bilo kojoj temi i bilo kakvom nesporazumu", nego o "vrlo ozbiljnom nesporazumu i neusklađenosti".

Tomislav Krasnec

Tomislav Krasnec

Ovdje je, kako kaže, posrijedi odnos sa Srbijom, zemljom s kojom je Hrvatska jučer bila u ratu. I ovdje, po njegovom mišljenju, nije riječ samo o nekoordiniranosti, nego i o svjesnom međusobnom zabijanju autogolova, poput otvaranja pitanja ratne odštete uoči Vučićevog dolaska. Radilo se, kako kaže, o "svjesnom miniranju posjeta", a, kako kaže, bilo je i sujete i osobne povrijeđenosti, kao i nedostatka "državničkog razmišljanja".

"Posjet Vučića Hrvatskoj najčudniji je i politički i diplomatski najnepripremljeniji posjet stranog državnika kojeg pamtimo. Mislim da će preko toga i predsjednica i premijer teško prijeći i da će to još dugo pamtiti. Morali bi uložiti velik trud da taj nesporazum saniraju i prevladaju, a s obzirom na dosad uloženu količinu dobre volje ne vjerujem da će se to i dogoditi. Zato mislim da će ih ovaj nesporazum obilježiti do kraja mandata", prognozira za DW Krasnec.

Slaba Hrvatska još slabija

Po njegovu sudu, ovaj će slučaj ugroziti njihovu buduću komunikaciju i onemogućiti usuglašene stavove o vanjskopolitičkim pitanjima, što će onda negativno utjecati i na ulogu Hrvatske u provedbi nove europske strategije za Zapadni Balkan.

"To će dodatno oslabiti Hrvatsku, koja ni dosad nije imala utjecajan glas u europskoj raspravi o Balkanu. Navest ću samo jedan primjer: dok svih 27 članica govori o Zapadnom Balkanu, samo Hrvatska govori o jugoistočnoj Europi. To pokazuje da Hrvatska uopće ne govori istim jezikom kao i EU. Hrvatska time bježi od Zapadnog Balkana, što je imalo smisla u vrijeme kada su Hrvatsku svrstavali u Zapadni Balkan, no ovdje je riječ o nazivu za skupinu od šest država, kojoj Hrvatska ne pripada", objašnjava Krasnec.

Prosvjed u Zagrebu protiv posjeta Aleksandra Vučića

Prosvjed u Zagrebu protiv posjeta Aleksandra Vučića

Prijepor predsjednice i premijera vidljiv je, po njegovom mišljenju, i po dvojbama kako iskoristiti pristupanje Srbije za rješavanje otvorenih pitanja. Krasnec smatra da predsjednica države zagovara minimalističku politiku malih koraka, o čemu svjedoči i njezin poziv Vučiću da posjeti Hrvatsku, dok su u Vladi skloniji maksimalističkim zahtjevima, kao što je zahtjev za ratnom odštetom - najteži zahtjev što će ga Hrvatska i Srbija uopće imati na dnevnom redu. 

"Ustavni odmetnici"

Da će neusklađenost predsjednice i premijera naškoditi Hrvatskoj i njezinoj vjerodostojnosti vjeruje i politolog i utemeljitelj Instituta za europske i globalizacijske studije Anđelko Milardović, ocjenjujući kako je odnos predsjednice i premijera obilježen "rivalstvom i međusobnim neprijateljstvom".

"To nikako ne može završiti dobro. Oni se ponašaju kao da vode dvije različite vanjske politike i dvije različite države, što je potpuno neprihvatljivo. Vanjsku politiku trebala bi voditi ministrica vanjskih poslova, no u taj se posao miješaju i premijer i predsjednica, a pritom djeluju nekoordinirano. Premijer se pritom pokušava uskladiti s europskom, a predsjednica, koja je zapravo preuzela ulogu šefice diplomacije, s američkom politikom, dok između tih dviju politika, europske i američke, vlada velika napetost. Što je onda uopće hrvatska vanjska politika? Je li to normalno političko ponašanje dvaju političkih aktera, sukreatora vanjske politike? Smatram da nije, jer to proizvodi konfuziju u odnosima Hrvatske s međunarodnom zajednicom", ovaj analitičar, pozivajući predsjednicu države i premijera, koje naziva "odmetnicima od hrvatskog Ustava", da se "vrate u ustavne okvire".

Takva neusklađenost hrvatskih političkih aktera, po njegovom mišljenju, mogla bi se loše odraziti i na buduće hrvatsko predsjedanje Europskom unijom. Jer, pita se Milardović, kako će Hrvatska voditi glavnu riječ i predsjedati Unijom, dok hrvatski politički akteri nisu kadri postići ni minimalan konsenzus oko vođenja vanjske politike i vanjskopolitičkih prioriteta?

Preporuka uredništva