"Vidio sam Putinovu palaču iznutra"

Novi film Zaklade protiv korupcije Alekseja Navalnog, objavljen an Youtubeu, u Rusiji je naišao na veliki odjek. U roku od samo dva dana video je pogledan više od 40 milijuna puta. Njegov sadržaj pak je vrlo brizantan: pod naslovom "Palača za Putina. Priča o najvećem podmićivanju" ovaj film u trajanju od dva sata pokazuje u detalj veličanstveno imanje na obali Crnog mora. Prema istraživanju, samo zgrada obuhvaća površinu od skoro 18.000 četvornih metara. Okolni prostor je skoro 40 puta veći od Kneževine Monaco. Ovo zdanje je navodno koštalo 100 milijardi rublji (oko 1,12 milijardi eura).

Prema navodima Zaklade iznesenima u filmu "palaču" su financirala ruska državna poduzeća Rosneft i Transneft. Oba vode dva bliskih prijatelja Vladimira Putina: Igor Sečin i Nikolaj Tokarjev. Već godinama borci za zaštitu okoliša promatraju taj objekt. Nekima je pošlo za rukom ući unutra i tamo napraviti fotografije. Jedan od aktivista je Dmitrij Ševčenko, šef nekomercijalne ruske organizacije "Civic Initiative Against Environmental Crime(CIAEC).

Deutsche Welle: Gospodine Ševčenko, što ste novo saznali iz istraživanja Alekseja Navalnog?

Dmitrij Ševčenko: Novo je za mene to da je izgrađeno podzemno klizalište. Inače istraživanje nama nije donijelo mnogo toga novog. No ona su prvi pokušaj da se sistematiziraju sve raspoložive informacije o ovom građevinskom objektu. Kolege moraju biti pohvaljene jer su otkrile sve lance unakrsnog financiranja.

Godine 2011. ste i sami bili na gadilištu. Kako je došlo do toga?

Mi to pratimo od 2004. godine kada su postali poznati planovi gradnje na rtu Idokapas. To nas je jako naljutilo jer su tamo bile netaknute borove šume koje su u Rusiji zaštićene. Bilo je jasno da će doći do njihovog krčenja. Kada se nakon otkrića jednog biznimensa koji se zove Sergej Kolesnikov 2010. godine ispostavilo da se tamo navodno gradi za predsjednika, mi smo sve željeli detaljnije pogledati.

Zašto ste posjetili gradilište "Putinove palače"?

2011. smo moj kolega Suren Gasarjan i ja odlučili zajedno s još nekoliko kolega provjeriti što se tamo događa. Mora se reći da objekt u to vrijeme nije bio posebno zaštićen. Nismo se nigdje sakrili, kapije su bile otvorene. Tako smo došli direktno do glavne zgrade, skoro na mjesto koje Aleksej Navalni pokazuje u svom filmu: veliki portal, kapiju s dvoglavim orlom.

Najprije smo bili ignorirani. Radnici su hodali okolo ne postavljajući nepotrebna pitanja. No kada su nas otkrili radnici Federalne službe za nadzor Ruske federacije FSO (Služba za zaštitu ruskog predsjednika i ekvivalent američkom Secret Service, op. red.) onda je dignuta galama. Morali smo odmah prestati sa snimanjem. Na sreću sam disk sa slikama sakrio u čizmu. To su jedine fotografije objekta koje nisu snimili građevinski radnici.

Nakon toga čuvari nisu znali što trebaju učiniti s nama. Dva pripadnika FSO-a su pozvala policiju i čak graničnu službu – iz kojeg god razloga. Pojavio se i veliki broj službenika privatne zaštitarske tvrtke. Oni su drsko pred očima policije uzeli naše privatne stvari. Otvorili su naš automobil, a mi smo gledali kako sve naše stvari odnose u palaču, u tu sivu zgradu.

Što ste tamo sve vidjeli?

Praktično kompletno centralno područje, glavni ulaz u palaču smo obišli, kao i stranu okrenutu prema moru. Pri tome mi je palo u oči da je na glavnom ulazu šuma potpuno posječena i da je tamo već stvoren prekrasan park, dok je nasuprot tome šuma na strani prema moru ostala netaknuta. Glavna zgrada se također nije trebala vidjeti s mora. Onda sam se popeo na ono što je u Navalnijevom filmu nazvano "Auqua-Disco". Tamo je jedna vrsta fontane koja je povezana s bazenom. Pogledali smo i u dvorište, vrata su doduše bila zatvorena, ali moglo se vidjeti što se tamo događa.

Jeste li znali za koga se gradi ta rezidencija kada ste bili tamo?

Mi smo točno znači gdje smo bili. Ipak nas je iznenadilo da su pripadnici FSO-a došli do nas. Formalno je ova palača privatno vlasništvo. Na naše pitanje što FSO tu ima tražiti nismo dobili odgovor. Iznenadio nas je velik broj stranih voditelja gradilišta koji su bili tamo. Kada je počela rasprava s pripadnicima FSO-a, jedan je čovjek došao do nas i rekao da se ovdje nalazimo ilegalno i da je snimanje zabranjeno. On je govorio ruski, ali s talijanskim naglaskom. Onda su zaposlenici privatne zaštitarske tvrtke počeli uzimati naše stvari. Cijelu operaciju je vodio čovjek za kojeg se kasnije ispostavilo da potječe s Balkana.

Je li Vaš posjet imao bilo kakve posljedice za Vas?

Ljudi na gradilištu su tada bili opušteni i nisu računali s posjetiteljima. Nisu imali plan što bi trebali učiniti s nama. No oni su zaplijenili naš foto-materijal i jednostavno su nam oduzeli sve stvari. Onda nas je policija odvela od Putinove palače do policijske postaje u selu Divnomorskoje. Narednog jutra je nazvao jedan policajac iz sela i rekao da su naše stvari i dokumenti navodno slučajno pronađeni u šumi. Naravno, nisu nam vraćeni naši nosači podataka. Cijeli slučaj je zataškan.

No on je ipak imao posljedice. Kasnije, kada je Suren Gasarjan stigao do palače i pokušavao razgledati obalu, došlo je do raznih incidenata. Tada je Suren bio suočen s prijetnjom kaznenim postupkom zbog čega je morao napustiti Rusiju.

Jeste li nakon 2011. godine bilo još jednom na području "Putinove palače"?

U samoj unutrašnjosti više nisam bio. No mi smo gledali što se dešava u blizini. Primjerice, obalni pojas je bio potpuno zatvoren, što ljudima naravno nije bilo po volji. Vidio sam da graničari tjeraju ljude s plaže. Morali su skloniti svoje šatore i pokazati svoje dokumente. Njihovi podaci su bili pohranjeni. Kasnije sam saznao iz medija da je Putinova jahta "Olimpia" bila na putu prema palači. Očito se on tada tamo odmarao.

Razgovor su vodile Natalia Smolentceva i Elena Bariševa