Veliki imaju moć

Čvrsto načelo Europske unije glasi da su sve zemlje članice jednake – neovisno o tome radi li se o malim članicama poput Cipra, Malte ili Luxembourga ili velikih zemalja kao što su Njemačka ili Francuska. Koliko je stvarnost zapravo daleko od toga pokazuje i studija švedskog instituta koja dolazi do zaključka da “Europska unija nije gostoljubiv teroritorij za male i srednje članice” te da glavnu riječ sasvim jasno vode samo veliki. “Velike članice određuju, što naravno, nikada nitko ne bi priznao, ali moramo reći da geografija i demografija igraju ulogu”, objašnjava luxemburški premijer Jean-Clude Juncker.

Nema dokumentacije o načinu rada Europskog vijeća

Juncker je samo jedna od mnogi ličnosti koje je švedski politolog Jonas Tallberg ispitivao o praksi pregovaranja u Europskom vijeću. Tallberg je morao posegnuti za ovakvim elitnim razgovorima jer se najviše tijelo odlučivanja u Europskoj uniji, Europsko vijeće kojeg čine šefovi država i vlada zemalja članica četiri puta godišnje sastaje iza zatvorenih vrata i operira, pa zbog toga o načinu rada gotovo da nema nikakvih dokumentacija.

Njemačka, Francuska i Velika Britanija – velika trojka u EU

Tallbergovi sugovornici nisu tajili kako je u Europskoj uniji podijeljena moć. Velika trojka su Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Ako su ove tri zemlje jednog mišljenja tada je razultat jasan.

Oko takvih realpolitičkih činjenica ništa ne mogu mijenjati male ili srednje članice. One doduše imaju mogućnost uložiti veto, međutim i kod korištenja ovakvog instrumenta važno je tko ga korsiti. ”Luxembourg može uložiti veto jednom u deset godina, a Velika Britanija to može činiti svakoga tjedna”, rekao je premijer jedne članice, koji ne želi da se spomene njegovo ime u studiji.

Koalicije manjih država

Kao uspješna strategija protiv moći velike trojke pokazale su se koalicije država koje se mijenjaju prema interesima. Male članice mogu poentirati izradom ekspertiza u određenim područjima. Nordijske članice na primjer pokazale su to kada je riječ o pitanjima socijale i zapošljavanja.

Međutim, najveću težinu može inače nevažna članica Europske unije poprimiti ako posjeduje političara koji ima karizmu i osobnost. Najbolji je primjer, kako navodi studija, luxemburški premijer Jean-Claude Juncker, veteran summita i često puta posrednik između Njemačke i Francuske. «Koliko puta je u Europskom vijeću trebalo umnožiti težinu Junckera zbog njegovih osobina». Juncker sa svojim iskustvom vrijedi više nego članice sa 12 ili 14 milijuna stanovnika», rekao je jedan premijer.

Italiju ne smatraju moćnom članicom

Bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi ostvario je suprotni efekt za svoju zemlju. Italija, velika zemlja članica, hedikepirana je zbog svoje političke nestabilnost, a tijekom Berlusconijeva mandata pala je na još nižu granu. Berlusconi je svojim ponašanjem i izigravanjem europskog klauna čak i tijekom pregovora Italiju postavio u poziciju da mnogi ovu zemlju ne uzimaju za ozbiljno. Stoga je i zaključak porazan: Premda je jedna od zemalja utemeljiteljica Europske unijem Italija se danas ne ubraja među moće članice u Europskoj uniji.