Ustav slavi rođendan
Njemački Ustav slavi 70. rođendan. Iznikao iz moralnih ruševina nacionalsocijalizma i rata, na početku je smatran samo privremenim rješenjem. No ostao je na snazi do danas i uživa ogromno povjerenje Nijemaca.
"Ljudsko dostojanstvo je nedodirljivo"
U nacionalsocijalizmu ljudsko dostojanstvo nije vrijedilo ništa. Onome tko se nije uklapao u sliku nacističko-rasističke ideologije prijetilo je ubojstvo u koncentracijskom logoru. Stoga je Ustav Njemačke ljudsko dostojanstvo stavio na prvo mjesto - to je reakcija na njemačku povijest.
Rođenje
Konrad Adenauer, koji je nekoliko tjedana kasnije postao prvi kancelar Savezne Republike Njemačke, 23. svibnja 1949., kao predsjednik Paralamentarnog vijeća, potpisao je novi Ustav. Vijeće je po nalogu zapadnih sila od rujna 1948. radilo na tekstu demokratskog Ustava za zapadni dio zemlje.
Pod nadzorom
Saveznici su imali zadnju riječ. Vojni guverneri - general Pierre König za Francusku, general Sir Brian Robertson za Veliku Britaniju i general Lucius Clay za Sjedinjene Američke Države - morali su odobriti 'Temeljni zakon'. Njemački Ustav nazvan je Temeljnim zakonom kako bi se naglasio njegov provizorni karakter.
Žene vrše pritisak
61 muškarac u Parlamentarnom vijeću nije imao osjećaj za to da bi se Ustavom trebala jamčiti i ravnopravnost muškaraca i žena. Ali jedine četiri članice Vijeća su se uspjele izboriti za to da se ravnopravnost na kraju ipak nađe u Ustavu. Posebno zaslužna je političarka SPD-a Elisabeth Selbert.
Prosvjedi protiv Zakona o izvanrednom stanju
Prvenstveno su studenti 1968. žestoko prosvjedovalii protiv Zakona o izvanrednom stanju. Velika koalicija je s nužnom dvotrećinskom većinom izmijenila Temeljni zakon, kako bi zemlju pripremila na moguće krizne situacije. Pojedini kritičari su vidjeli paralele sa člankom 48. Vajmarskog carskog ustava, koji je na kraju Hitleru omogućio dolazak na vlast.
"Cjelokupni njemački narod"
"Od cjelokupng njemačkog naroda se zahtijeva da u slobodnom samoodređenju radi na jedinstvu i slobodi Njemačke", pisalo je u preambuli Temeljnog zakona do 1990. Ponovnim ujedinjenjem se mogao izraditi potpuno novi ustav. No umjesto toga je DDR jednostavano pristupio području važenja Temeljnog zakona.
Ograničenje prava na azil
Pod vladom kancelara Kohla je 1993. do tada važeći članak 16. o pravu na azil ograničen. Na primjer, netko tko je preko druge članice EU-a ušao u Njemačku nema više pravo ovdje zatražiti azil. Ova ograničenja su i tada isto kao i danas žestoko kritizirana.
Spor oko članka o eksproprijaciji
Suočeni s nedostatkom stambenog prostora u velikim gradovima u Njemačkoj, političari lijevog spektra poput Kevina Kühnerta (SPD) nanovo otkrivaju članak 15. o eksproprijaciji. Oni tu vide mogućnost za pretvaranje privatne imovine u državnu. A FDP bi, nasuprto tome, najradije u potpunosti ukinuo taj članak 15.
Čuvari Ustava Njemačke
Ustavni sud u Karlsruheu je neraskidivo povezan s Temeljnim zakonom. Njegovi suci brinu o tome da zakoni budu u skladu s Ustavom. Svaka vlada mora se da pridržavati presuda tog suda. Od svih drugih državnih institucija, Ustavni sud Njemačke uživa najveće povjerenje u narodu.
Uklesano u kamenu
Temeljni zakon se stalno mijenjao: tijekom 70 godina više od 60 puta. No njegovo mijenjanje nije lako. Osim toga, pojedine odredbe imaju "vječno jamstvo" i ne smiju biti mijenjane, na primjer one o osnovnim pravima. Nema te parlamentarne većine koja ih smije ukinuti ili ograničiti.
Temeljni zakon, odnosno njemački Ustav, je jedna od najboljih stvari koje su se mogle dogoditi Nijemcima. Nakon Drugog svjetskog rata usvojen je samo za područje Zapadne Njemačke, da bi se 1990. njegovo važenje proširilo i na bivši DDR. Jedna od njegovih glavnih poruka je da ljudi i njihove potrebe stoje u središtu svih državnih promišljanja i djelovanja. Temeljni zakon poslužio je kao primjer za izradu Ustava i u drugim zemljama.