Usamljena komemoracija u Zalazju

Služena je liturgija, položeni vijenci na spomen obilježja čime je obilježena 27. godišnjica od stradanja 69 civila i vojnika u selima Zalazje, Biljača, Sase i Zagoni. Parastos je služen na groblju u selu Zalazje kod Srebrenice.

Povijest koja se ponavlja

„Povijest se na ovim prostorima prečesto ponavlja. Imaju li ljudi kratko pamćenje ili je nešto drugo po srijedi, tko zna“ kaže Ilinka koja svake godine dolazi na Zalazje kako bi odala počast svojim najmilijima: „Ovdje je u Drugom svjetskom ratu stradala cijela obitelj moje tetke Ilinke Rakić po kojoj sam ja i dobila ime. Ubijena je ona, njezin muž i njihovo sedmoro djece. Samo je dvogodišnja Rajka ostala živa. Našli su je ispod majčinog leša. Sisala je mrtvu majku i nekako ostala živa. U ovom posljednjem ratu ovdje su ubijena dva sina moje sestre i sin mog brata Ilija, Radovan i Marko“, govori Ilinka sa suzama u očima. Pitamo je kako se osjeća danas na ovom mjestu? „Kako, nikako,, kako da ti kažem. Sve su majke iste koje su izgubile djecu i Srpkinja i muslimanka. Svaka žali i nosi svoj bol. To se ne smije zaboraviti nikad i mora prenositi na mlađe da se nikad i nigdje ne bi više ponovilo“. Može li biti pomirenja? Pitamo Ilinku koja kaže: „Mislim da može ako budemo jedni drugim opraštali, svi smo od krvi i mesa i moramo živjeti zajedno“, zaključuje ona.

Desanka Dragičević je na Zalazju izgubila muža i još nekoliko članova obitelji.„Nakon napada na selo nekoliko dana nisam znala ništa za njega. Ja sam sa djecom bila izbjegla u Bratunac. Za neke koji su zarobljeni i odvedeni ni danas ne znamo gdje su im tijela jer znamo da nisu živi, ubijeni su. Nakon tri dana izvršena je razmjena mrtvih tijela. Većina ih je bila spaljena, izmasakrirana pa su se teško mogli prepoznati. Sahranili smo ih u Bratuncu“. Na pitanje kakvu ona poruku šalje i može li biti pomirenja odgovara: „Poručila bih da bude mir, da nitko nikog ne napada. Ove glavešine se svađaju a narod, sirotinja pati i ispašta. Ginulo se na svim stranama i mislim da oni koji su krivi trebaju biti kažnjeni“, kaže Desanka.

Za Srebrenicu nema pravde

Načelnik općine Srebrenica Mladen Grujičić u obraćanju novinarima kaže da sa ovog mjesta svake godine šalje istu poruku; „27 godina je od zločina bez kazne“ i nastavlja: „Za Srebrenicu nema pravde i to je ono što vrijeđa srpske žrtve i ne daje nam nadu da Međunarodni sudovi rade pravu stvar. I onda se pitaju zašto mi ne vjerujemo u Haški tribunal i druge sudove? Na ovom području Srebrenice i Bratunca ubijeno je oko 1.000 Srba a da nitko nije odgovarao. Tko je te ljude poubijao?  Ako bi neko bio osuđen za te zločine onda sam siguran da će se dokazati da u Potočarima nisu sahranjeni samo civili, kako to oni žele prikazati da prikažu nego i vojnici koji su počinili zločine na ovom mjestu i okolnim selima u općini Srebrenica. Svjedoci smo da su zločini činjeni na najveće nama svete praznike kao što je ovaj današnji Petrovdan. Mnogo Bošnjaka je stradalo  na srpskom pragu. Odakle oni u etnički čistim srpskim selima kao što je ovo ovdje? Znači došli su da ta sela očiste od Srba. Narod je stao u obranu svojih domova i doživio je tragediju. Za tu tragediju mora netko odgovarati. Mi zato svake godine poručujemo s ovog mjesta da ne vjerujemo u Međunarodni kao ni Sud BiH jer nije osudio ni jednog zločinca na bošnjačkoj strani. To nama dokazuje da su formirani samo kako bi satanizirali Srbe koji su tri puta u povijesti preživjeli genocid koji nije tako okarakteriziran a onda se želi nama pripisati da smo genocidan narod. Mi ovim ne želimo amnestirati Srbe koji su činili zločine ali isto tako svi koji su to činili treba isto tako odgovarati a na samo Srbi“, kaže Mladen Grujičić.

Nema predstavnika međunarodne zajednice

Na primjedbu da za razliku od jučerašnje komemoracije u Potočarima danas u Zalazju nema nikog od predstavnika Međunarodne zajednice, da su iz OHR-a, pa i sam Visoki predstavnik Valentin Inzko rekli da će doći kada Srbi priznaju da se u Srebrenici dogodio genocid Grujičić kaže: „To je još jedan vid ucjene. Mi smo u Srebrenici navikli da nas ucjenjuju, na to ne reagiramo jer smo navikli da na našim stratištima  ne vidimo nikog od tih koji  ne priznaju srpske žrtve. Mi  svoju tugu nosimo sami, želimo dokazati istinu koja nažalost mnogima ne odgovara a kada se to dokaže i mnogi drugi će biti optuženi kao sudionici u zločinu koji se dogodio u Srebrenici“ zaključio je Grujičić.

Središnji skup kojim je obilježeno stradanje Srba u Podrinju i regiji Birač gdje se nalazi i Srebrenica obilježeno je još 7. srpnja u Bratuncu. Od tada je u Srebrenici održavana i tradicionalna manifestacija Petrovdanski dani sa nizom kulturnih, duhovnih i sportskih događaja u spomen stradanju Srba, koji su se odvijali usporedo s događajima u manifestaciji kojom se podsjećalo na 24 .godišnjicu stradanja Bošnjaka da bi 10. srpnja bila održana Komemorativna sjednica SO Srebrenica i odana počast svim nevinim žrtvama u Srebrenici. Sve je to, za razliku od nekih ranijih godina, proteklo bez i najmanjeg incidenta.