Upoznaj grad kroz druženje s građanima

Kiša koja je iznenada počela padati ne smeta previše skupinu koja se nagurala ispod velikog kišobrana duginih boja. Grupa se nalazi na terasi stana Elfride Lange, 67-godišnje žiteljke Leipziga koja ih je par minuta prije toga počastila sendvičima. Nakon zakuske neobična skupina se upućuje prema tzv. Etzoldskoj pješčanoj rupi koja je nastala 1968. nakon što je režim tadašnje Istočne Njemačke digao u zrak ostatke crkve Sv. Pavla.

Nepoznate zanimljivosti

Elfriede se sjeća tog događaja. Oko nje okupljeni "turisti", koji pažljivo slušaju njezine riječi, se 1968. još nisu bili ni rodili. Elfriede Lange je samo jedan od domaćina tzv. Gradske karavane u sklopu koje zainteresirani vozeći se istočnoeuropskim tramvajima ( i u Hrvatskoj poznati "češki" tramvaji) obilaze stanove građana Leipziga. Kod koga treba pozvoniti, to stoji na papirićima koje sudionici ovog neobičnog projekta dobiju uoči samog obilaska. Prije toga sudionici nemaju pojma kuda će ih put odvesti. "Na početku smo tražili građane koji bi zbog ovog ili onog razloga mogli biti zanimljivi", kaže Sophie Rathke, jedna od organizatorica projekta Gradska karavana. U međuvremenu se ljudi javljaju sami od sebe i predlažu zanimljive sugrađane.

Za današnju turu se prijavilo sedmero sudionika. Neki su rodom iz Leipziga no većina su studenti koji su nedavno doselili u sasku metropolu i svoj novi grad žele upoznati iz drugog ugla. Povijesne znamenitosti poput gradske vijećnice ili crkve u kojoj je djelovao Johann Sebastian Bach poznaju već svi.

Gazda Jerry

Nakon posjeta i sata povijesti kod Elfride, grupa se upućuje ka stanu osobe koja se odaziva na ime Jerry. Na listiću s upisanim stanicama današnje ture ne stoji Jerryjevo prezime nego samo adresa i zanimanje: vlasnik restorana s afričkim specijalitetima "Basamo". No umjesto afričkih specijaliteta "gazda" Jerry, podrijetlom iz Mozambika, danas poslužuje priče iz svoje domovine. Ali i svoju osobnu priču. O tomu kako, kad je došao u Njemačku u 90-tim godinama prošlog stoljeća nije mogao pronaći zaposlenje jer su potencijalni poslodavci zbog njegove frizure mislili "da se drogira". No za zabavne priče i burne rasprave na turama "Gradske karavane" skrbe ne samo živopisni domaćini nego i raspoloženi gosti svojim različitim pogledima iz kojih se razvijaju zanimljive rasprave. Osim toga kroz zajedničko tumaranje gradom u potrazi za novim domaćinima ali i mjestima gdje se može predahnuti i nešto pojesti, sudionici ture se iz sata u sat zbližavaju. Nešto poput "vođe puta" ova grupa ne treba. Uvijek se nađe netko tko gleda na sat i pazi da se ne zakasni na sljedeći termin. Ili zna gdje se nalazi najbliža tramvajska stanica. 

Pogled u ispovjedaonicu

Nakon periferije i središta Leipziga "Gradska karavana" vodi prema popularnoj četvrti Plagwitz. I to u jednu crkvu. Ovdje je domaćin svećenik Michael. Zvona zvone, upravo je na programu jedno vjenčanje. No svećenik u trapericama i bijeloj košulji odgovara na pitanja sudionika ture: što misli o celibatu, smije li piti alkohol ili na kraju: što ako se napije pa završi s nekom ženom u krevetu? Svećenik Michael opušteno i suvereno odgovara na najluđa pitanja. Na njih je naučen jer već godinama radi s mladima u svojoj župi. Nakon što su svi prisutni saznali sve što ih zanima o životu svećenika ostaje još malo vremena između dva vjenčanja da znatiželjnici provire u ispovjedaonicu. Nakon toga odlaze tramvajem kućama. Ali ovaj put svatko svojoj. Ture Gradske karavane inače stoje onoliko koliko je svaki sudionik spreman platiti - na dobrovoljnoj bazi.