Uništavanje elite vodi uništenju naroda | Kultura | DW | 02.05.2010
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Uništavanje elite vodi uništenju naroda

Zašto se, unatoč svim naporima, jako malo bosansko-hercegovačkih Hrvata, Srba i Muslimana/Bošnjaka vratilo na svoja predratna prebivališta. Jedan od odgovora daje knjiga „Elitocid u BiH 1992.-1995.“.

Žena nad jednim od brojnih mrtvačkih sanduka

Pokop žrtava genocida u Srebrenici

Odmah na početku svoje knjige „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.“, autor Dennis Gratz upućuje na to da elitocid nije balkanski izum. Na desetoj stranici citira navode iz bilježnice njemačkog generala Franza Haldera, koji je 1939. napisao: „Komasacija: židovstvo, inteligencija, svećenstvo, plemstvo.“

Recenzent Rüdiger Rossig

Recenzent Rüdiger Rossig

Elite su za Gratza ljudi koji imaju utjecaj u svome društvenom okruženju, kao što su političari, vjerske vođe, članovi posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd. Elitocid je, prema tome, namjerni i sustavni progon i po mogućnosti i fizičko uništenje elita s ciljem da se stanovništvu oduzme njegov vodeći stalež.

Sustavni progon elita za vrijeme rata

Sociolog Gratz je – unatoč tome što mu prezime zvuči njemačko – bosansko-muslimanskog ili, kako se danas kaže „bošnjačkog“ podrijetla. „Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992-1995“ je njegova disertacija – znači to nije knjiga koja se čita prije spavanja, nego znanstveni rad. Gratz je svoju knjigu podijelio u pet dijelova: U dijelu „A“ navodi pitanja, način rada i strukturu svoga istraživanja. „B“ definira predmet istraživanja i njegove teoretske osnove. U dijelu „C“ se bavi pojmom elita općenito, ali i posebice elita u Bosni i Hercegovini iz 1992.

Knjiga Dennisa Gratza: Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.

Knjiga Dennisa Gratza: Elitocid u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.

Za vrijeme rata su te elite smatrale da ih se izlaže sustavnom progonu. Gratz to dokazuje u glavnom dijelu svoje knjige (D) na primjeru studijâ slučaja iz triju bosanskih općina: Zvornika, Foče i Prijedora. Osim toga se, usporedbe radi, autor bavi i situacijom u Bijeljini, Višegradu i Sanskom Mostu. Za svako od ovih mjesta autor iznosi podatke o etničkom i socijalnom sastavu stanovništva prije rata, sam tijek rata, kao i progone i uništavanje lokalnih elita. Pritom obrazlaže da su već dugo prije početka borbi postojale liste s imenima pripadnika bošnjačke elite. Na osnovu tih lista su, u slučajevima koje je istražio Gratz, bošnjački političari, religijske vođe, pripadnici posebno uglednih obitelji, učitelji, profesori, itd., sustavno uhićivani, deportirani, a dijelom i ubijani.

„Etničko čišćenje“ nestalo iz diskusija o Balkanu

O genocidu u Bosni i Hercegovini je i proteklih 18 godina od početka rata dosta pisano u toj zemlji. Posebice otkad je postalo jasno da su pripadnici vojske bosansko-hercegovačkih Srba u srpnju 1995. u istočnobosanskom gradu Srebrenica ubili oko 8.000 bošnjačkih mladića i muškaraca u dobi od 12 do 77 godina.

Kao posljedica šoka od monstruoznosti ovoga u Europi nakon 1945. jedinstvenog ratnog zločina, „etničko čišćenje“ Bosne i Hercegovine je velikim dijelom nestalo iz fokusa diskusije o Balkanu. Pritom progon onih „drugih“ – ovisno o području „nemuslimanskog / nebošnjačkog, nekatoličkog / nehrvatskog i prije svega nepravoslavnog / nesrpskog stanovništva – nije provođen samo od prvog do posljednjeg dana rata. Usto je etničko čišćenje velikih dijelova BiH pogodilo puno više ljudi, nego što se dogodilo u UN-ovoj zaštićenoj zoni blizu granice sa Srbijom.

Narod je slijedio svoje elite u bijegu

Bračni par pred novom kućom

Vraćaju se uglavnom stariji. Bračni par Pečenica, Hrenovica, Bosna i Hercegovina

Još važniji pokazatelj je da posljedice progona od 1992. do 1995., sve do danas u velikoj mjeri određuju demografski sastav stanovništva ove zemlje. Uostalom, vjerojatno postoje samo još dva aspekta koja u istoj mjeri imaju tako jak utjecaj na život u današnjoj Bosni i Hercegovini: masovno individualno – i u tom pogledu „dobrovoljno“ – iseljavanje pripadnika manjina iz područja u kojima, usljed rata, ona druga nacija ima većinu. I ustrajni „brain drain“ (odljev mozgova), odseljavanje prije svega mladih, visokokvalificiranih Bosanaca i Hercegovaca svih nacionalnosti.

Etničko čišćenje se u svim slučajevima događalo nakon progona i djelomičnog uništenja lokalnih elita one „druge“ strane. Moglo bi se također kazati: narod je slijedio svoje vođe u bijegu – i nije se vratio, kad se ni te elite nisu vratile. Gratz je, znači, u pravu kad piše da je elitocid stvorio strukturne preduvjete za eroziju egzistencijalnih temelja i slom određenog naroda. U Bosni i Hercegovini je tako istina: „Kako napreduje elitocid, tako se on krišom pretvara u genocid.“

Dennis Gratz, Elitozid in Bosnien und Herzegowina 1992-1995; Nomos-Verlag, Baden-Baden 2007, 277 stranica, cijena 49 €. [ISBN 979-3-8329-3024-0]

Autor: Rüdiger Rossig /mm

Odg. urednik: Anto Janković