Nove savezne pokrajine sa starim problemima

Sa 30 godina ste u Njemačkoj relativno mladi. Prosječna dob je naime oko 45 godina. Statistički gledano majke u tridesetima rađaju prvo dijete, svejedno gdje u Njemačkoj. U ovom pogledu više nema razlika između istoka i zapada. Prije ponovnog ujedinjenja Njemačke 3. listopada 1990. godine bilo je drugačije. Majke u staroj Saveznoj Republici Njemačkoj su u prosjeku imale 27 godina, u Demokratskoj Republici Njemačkoj 24. Dakle, kada je riječ o stvaranju obitelji, životni uvjeti su danas izjednačeni.

Čini se da povjerenik njemačke vlade za nove savezne zemlje Marco Wanderwitz ima pravo kada kaže: “Njemačka je od 1990. godine postala veoma slična u brojnim stvarima.” Kao dodatne primjere on navodi korištenje slobodnog vremena i članstvo u udruženjima. U koje god statistike se pogleda “pronalazi se više zajedničkog, nego različitog”. Zaista? Godišnji izvještaj o stanju njemačkog ujedinjenja, koji je Wanderwitz prezentirao polovicom rujna, pruža podatke iz kojih se mogu izvesti i drugačiji zaključci.

Gospodarske razlike

Prije svega kada je riječ o jako bitnim faktorima slika nije ružičasta: u pet saveznih pokrajina s istoka zemlje ekonomska snaga iznosi svega 73 posto od njemačkog prosjeka. I kada je riječ o plaćama, one su na području bivšeg DDR-a sa skoro 89 posto još uvijek daleko od razine na zapadu zemlje. Wanderwitz priznaje otvoreno ovaj deficit i nada se promjeni: privlačenjem tehnologija budućnosti po uzoru na otvaranje tvornice električnih automobila Tesla u blizini Berlina. On konkretno misli na investicije na području mobilnosti, pogona na vodik i umjetne inteligencije.

O tome Wanderwitz, koji je član vladajuće Kršćansko-demokratske unije, ima isto mišljenje kao Dagmar Enkelmann, koja se, politički gledano, nalazi na drugom kraju spektra. Ona je predsjednica zaklade Rosa Luxemburg, bliske stranci Ljevica. I Enkelmann ističe postojanje gospodarskih razlika: "One, naravno, znače i za budućnost drugačiji razvoj situacije na istoku.” Te kaže da je potrebno razmisliti o tome kako se može drugačije djelovati u regionalnom razvoju i ekonomskoj politici. Ona sama se osobno nakon brojnih sumnji pomirila s njemačkim jedinstvom: “Svijet je šareniji i zrak je postao čišći”, kaže ona za DW. I ističe da sada može oblikovati vlastiti svjetonazor. Jer, kako kaže, građani DDR-a su Zapad poznavali skoro samo s televizije. Od 1990. godine je i ona proputovala cijeli svijet. "Od tada sam vidjela puno toga”, kaže.

San o osjećaju sreće zbog ponovnog ujedinjenja

Bez obzira na sve kritike zbog još uvijek postojećih razlika Enkelmann smatra da je konačni rezultat pozitivan: “Bio je to put koji je bio ispravan za većinu ljudi u Njemačkoj.” A kada pogleda slike od 3. listopada 1990. još uvijek se naježi. Euforija je, kako kaže, na neki način još tu.

Vladin povjerenik za istok zemlje Wanderwitz se čak nada da će se moći oživjeti osjećaj sreće zbog ponovnog ujedinjenja. No ovaj političar, koji i sam potiče iz bivšeg DDR-a, se ipak brine kada je riječ o tome da je demokracija manje cijenjenja na istoku. Samo 78 posto ispitanih u demokraciji vidi najbolju društvenu formu za Njemačku -  na zapadu je tog mišljenja 91 posto stanovnika.

Useljavanje bitno za istok

Mirko Wanderwitz upozorava na dobre izborne rezultate desničarskih stranaka i relativno povećanje broja desno-ekstremističkih kaznenih djela. To je, kako kaže, nešto na čemu treba raditi, što je njemu osobno vrlo važno, ali mora biti važno i cijeloj politici i društvu. Ne samo iz ekonomskih razloga. Ako se želi zadržati gospodarska snaga onda se to može postići samo useljavanjem, smatra on.

Još uvijek veliki broj mladih ljudi odlazi s istoka na zapad zemlje jer su tamo skoro sve velike tvrtke automobilske i kemijske industrije, a time i bolje plaćena radna mjesta. Unatoč tome povjerenik za istok se nada unutar-njemačkoj migraciji u korist istočnih saveznih pokrajina.

Radna snaga iz drugih zemalja

No s obzirom na to da bi to mogla ostati tek samo pusta želja, Marco Wanderwitz razmišlja o novoj radnoj snazi iz drugih zemalja, zbog kulturološke blizine prije svega iz Europe. Tako je za njega zamislivo da Poljaci, koji zbog Brexita ne mogu ostati u Velikoj Britaniji, dolaze u Njemačku. “No mora se naravno gledati u cijelom svijetu! To naravno pretpostavlja otvorenost prema svijetu i kulturu dobrodošlice.”

No s tim Nijemci na istoku zemlje očito imaju veće probleme nego Nijemci na zapadu. To se vidi na izbornim rezultatima desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD), koja je prema procjeni Službe za zaštitu ustavnog poretka i djelomice desno-ekstremna. U svih pet istočnonjemačkih saveznih zemalja ona je ušla u pokrajinske parlamente s izbornim rezultatima koji u nekim slučajevima prelaze i 20 posto.

Pogled na političku zemljopisnu kartu Njemačke pokazuje: AfD je u međuvremenu svuda; u Bundestagu je od 2017. godine najjača oporbena stranka. Dvoznamenkasti izborni rezultati na "prosperitetnom jugu", kako je rekao povjesničar Frank Bösch, govore da je njihov uspjeh više od pitanja nedostatka ekonomske moći i kozmopolitizma. U Bavarskoj je na posljednjim izborima AfD osvojio više od 10, a u Baden-Wuerttembergu čak 15 posto.

Zapadni dio Njemačke više internacionalan

U obje gospodarski najrazvijenije njemačke pokrajine je udio stranca iznad njemačkog prosjeka i iznosi 12 posto. Time objasniti uspjeh desničarskih populista bilo bi previše jednostavno. Jer onda bi AfD na istoku, na kojem stranaca ima svega pet posto, morao imati slab uspjeh. To da je struktura stanovništva na zapadu i 30 godina nakon ponovnog ujedinjenja šarenija i internacionalnija je prije svega zbog toga što je tamo doseljavanje stranaca počelo već 1960. godine.

Kada je Marco Wanderwitz nedavno predstavio izvještaj o stanju njemačkog ujedinjenja ispričao je anegdotu o susretu njegove generacije 25 godina nakon mature. Broj onih koji su ostali u njegovoj saskoj domovini mogao se izbrojati na prste jedne ruke. "Ostatak je negdje na zapadu Njemačke, u Švicarskoj, Austriji”, kaže.