U turski zatvor s bebom u naručju
30. travnja 2019
Talkshow "Beyaz Show" se dugo u Turskoj rado gledao. Petkom uvečer su se pred ekranom okupljale cijele obitelji kako bi gledali opušten razgovor gostiju u studiju sa popularnim voditeljem u živo. Tako je bilo i u emisiji u siječnju 2016. dok se u razgovor telefonom nije javila jedna učiteljica iz Diyanbakira, grada sa pretežito kurdskim stanovništvom.
"Da li uopće znate, što se događa tu kod nas na istoku?" počela je telefonska gošća. „Ova šutnja mora prestati! Ljudi ne smiju više ginuti, djeca moraju prestati ginuti! Majke ne smiju više plakati", čulo se od Aiše Čelik. Mlada učiteljica je svojim riječima željela javnost čitave Turske podsjetiti na borbe na jugoistoku države o kojima se prema njenom mišljenju premalo govori. Jer još u ljeti 2015. su počele borbe turske vojske i pripadnika PKK. Ova u Turskoj zabranjena kurdska teroristička organizacija je osvojila neke gradove i proglasila autonomno područje, na što je regularna vojska odgovorila velikom vojnom akcijom.
"Teroristička propaganda"
Aiša je u turskoj javnosti brzo dobila nadimak Ayse Ögretmen (učiteljica Aiša) i postala simbolom nepravilnosti u turskom pravosuđu. Iako nije bilo malo stanovnika Turske koji su pozdravili njen apel i čak joj pljeskali, tursko pravosuđe je u njenom javljanju televiziji vidjelo „terorističku propagandu". Kazna za učiteljicu je bila drakonska: 15 mjeseci zatvora u zloglasnom zatvoru Diyanbakir.
Ali nije bila kažnjena samo ona: u zatvor je krenula zajedno sa svojom tek osam mjeseci starom bebom. Taj prizor kako odlazi u zatvor sa bebom u naručju su zapamtili mnogi u Turskoj. "Nisam učinila nikakav zločin. Samo sam izrazila svoje najdublje suosjećanje. Zato jer su djeca (u sukobima) posebno ranjiva." Preko svog odvjetnika je i za DW ponovila kako stoji iza svega što je rekla.
Njen odvjetnik Mahsuni Karaman je i naše novinare obavijestio o neljudskim uvjetima koje vladaju u zatvoru. U ćeliji predviđenoj za 12 osoba je zatvoreno osmoro djece i 51 odrasla osoba. Nema dovoljno niti kreveta, tako da nekoliko zatvorenica spava na jednom ležaju. Odvjetnik tvrdi i da su zbog takvih okolnosti mališani stalno bolesni.
Stotine žena sa djecom u zatvoru
Njen odvjetnik je zbog okolnosti u kojoj mora živjeti beba njegove štićenice uložio žalbu koja je isprva čak bila riješena pozitivno. Privremeno je puštena na slobodu, ali prošlog tjedna je presuda postala pravomoćna i „Učiteljica Aiša" opet mora u zatvor. Ovaj put je odlučila bebu ipak ostaviti kod svojih roditelja, makar se žali da joj neopisivo nedostaje.
Slučaj Aiše Čelik ne pokazuje samo kako je u Turskoj zabranjeno javno reći što se događa, nego da u turskim zatvorima sjedi na stotine žena sa svojom djecom. Prema podacima turske udruge za ljudska prava IHD je prošle godine bilo sa svojom majkom zatvoreno i 668 beba mlađih od tri godine i 2.491 malodobnika od 12 do 17 godina. Ovaj slučaj podsjeća i na Nijemicu turskog porijekla Mesalu Tolu. Ona je sa dvogodišnjim sinom u istražnom zatvoru provela nekoliko mjeseci i o tom iskustvu je nedavno objavila i knjigu naslova „Moj sin ostaje kod mene".