U humanitarce umjesto u vojsku

Erwin Wilde von Wildemann nije htio služiti vojsku u Bundeswehru. Samo što je 1975. dobio diplomu poljoprivrednog inženjera, otvorila su se jedna vrata. "Razvojna pomoć je za mene prvenstveno bila mogućnost da se izvučem od vojne obveze", kaže von Wildemann za DW.

To je ovom tada 27-godišnjaku omogućio zakon usvojen nekoliko godina ranije. Onaj tko bi otišao u inozemstvo u sklopu projekta razvojne pomoći, tako bi izbjegao obvezno služenje vojnog roka. Ovaj poljoprivredni inženjer je otišao u Kamerun. "Zbog toga sam vrlo zahvalan ovom zakonu", kaže Erwin Wilde von Wildemann.

Radost života na selu

Bundestag je u ljeto 1969, prije točno 50 godina, usvojio ovaj zakon kako bi olakšao posao humanitarnih radnika u sklopu projekta razvojne pomoći. Kao bunardžije, nastavnici ili stručnjaci za poljoprivredu oni su već bili u misijama u brojnim zemljama Afrike, Azije i Latinske Amerike. Također su bili socijalno i zdravstveno osigurani i nisu morali u vojsku. Njihova zadaća je po zakonu bila da u zemljama na jugu "u partnerskoj suradnji doprinesu napretku".

Erwin Wilde von Wildemann završio je u selu Bantoum na zapadu Kameruna. "Trebali smo unaprijediti poljoprivredni razvoj i spriječiti odlazak ljudi sa sela", priča on. "To je već tada bila ogromna tema i naša zadaća je bila život na selu učiniti atraktivnijim." Erwin Wilde von Wildemann je pokušao to učiniti novim metodama sjetve s poljoprivrednicima. Ali, i kroz sport i igru s mladim stanovnicima sela Bantoum.

Sve ih je manje

Osim Erwina Wilde von Wildemanna od 1969. je to uradilo 30.000 Nijemaca. I to bez "namjere da zarade novac", dakle onako kako je to zakon predviđao - dobivalo se samo onoliko novca koliko je dovoljno za uzdržavanje. Istina je da su dobivali bonuse, ali oni koji su angažirani u razvojnoj pomoći zarađuju mnogo manje nego radnici u drugim humanitarnim organizacijama.

Samo sedam priznatih organizacija u Njemačkoj može slati ljude na rad u inozemstvo: državna organizacija Društvo za međunarodnu suradnju (GIZ), kao i neke druge crkvene i civilne organizacije. U međuvremenu se pak samo oko 1.000 osoba godišnje odluči na ovaj put, što je upola manje nego prije deset godina. "Ove brojke su opale posebno u sklopu državne razvojne pomoći", kaže Ottmar von Holtz. On je predstavnik Zelenih u Odboru za gospodarsku suradnju Njemačkog Bundestaga. "Savezna vlada se nije oglasila na pitanje mog zastupničkoga kluba, zašto se to dogodilo."

Profit i idealizam

Posao razvojne suradnje se jako promijenio, kaže mjerodavni ministar Gerd Müller (CSU). "Prije 50 godina mahom su se tražili medicinski radnici, obrtnici, tehnički i nastavni kadar", opisuje Müller u prigodnoj publikaciji krovnog udruženja "Radna zajednica službi za razvojnu pomoć". Danas se najviše traže stručnjaci na području zaštite klime, digitalizacije i pedagozi osposobljeni za rad s traumatiziranim osobama.

Nekadašnji radnik u projektu razvojne pomoći, von Wildemann smatra da je razvojna suradnja posljednjih godina zapravo postala biznis, da se komercijalizirala. "To je dio koncepta da se može surađivati i u gospodarskom sektoru. U naše vrijeme je to bilo nezamislivo." To je uvijek povezano s mnogo novca i materijala. "Ljudi koje je Njemačka poslala na rad mahom sjede u klimatiziranim prostorijama u metropolama s internetskim priključkom. I nadaju se da će ono što oni donesu, bilo kao vrijedno znanje ili materijali, biti prihvaćeno, proslijeđeno i razumno upotrijebljeno."

I malo drugačije

Da, razvojna pomoć se proteklih godina profesionalizirala, smatra političar Zelenih von Holtz. Zakon o razvojnoj pomoći je istina i sada kao i ranije dobar zakon. "Ali, mi moramo u budućnosti još više obratiti pozornost na to kako bismo uspostavili bolju razmjenu: razmjenu između Njemačke i zemalja u razvoju, bolju razmjenu na relaciji sjever-jug i možda bolju razmjenu između samih zemalja na južnoj polutki." On ne želi da samo Nijemci idu u zemlje u razvoju, već i da ljudi iz tih zemalja dolaze u Njemačku. "Tu se uvijek ispostavi dobivanje vize kao ogromna prepreka. To mora riješiti savezna vlada. Ima ljudi koji dolaze, ali moglo bi ih biti i više." Von Holtz se nada da bi na taj način mogao pomoći da se poveća i broj onih koji će se u budućnosti angažirati u projektima razvojne pomoći.

Za von Wildemanna, koji je nekada bio angažiran u razvojnoj pomoći, Kamerun je od prvobitnog mjesta na koje je pobjegao od vojske postao zapravo životni poziv. "Vrlo brzo sam shvatio da to može biti koristan i isplativ zadatak, nastaviti s angažmanom u razvojnoj pomoći", kaže on. Ovih dana von Wildemann putuje u Berlin, gdje će se zajedno s nekadašnjim sudionicima projekta razvojne pomoći i saveznom kancelarkom Angelom Merkel osvrnuti na 50 godina Zakona o razvojnoj pomoći.