Turci u Njemačkoj: rezultat referenduma mora biti znak za otrežnjenje | Politika | DW | 17.04.2017
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Oglas

Politika

Turci u Njemačkoj: rezultat referenduma mora biti znak za otrežnjenje

Više od 60 posto Turaka u Njemačkoj je dalo svoj glas za ustavnu reformu u Turskoj. To Njemačku mora prisiliti na iskreno suočavanje s njezinim samorazumijevanjem kao useljeničkom zemljom, komentira Ines Pohl.

Ne, do tog rezultata nije došlo u skladu sa zakonom. Onaj tko zatvara oporbenjake, zabranjuje izborne skupove suprotne strane i novinare ušutkava, ne može sebi uzeti za pravo da bude demokratski legitimiran.

A kako se Recep Tayyip Erdogan u Turskoj upravo tako ponašao, a ipak - prema službenim navodima - tek tijesno pobijedio, izjašnjavanje o budućem obujmu moći predsjednika nije rezultat jednog procesa pronalaženje slobodnog mišljenja, već na koncu je to nasilno preuzimanje jedne demokratske države.

Slobodne informacije u Njemačkoj

U Njemačkoj je, s druge strane, situacija drugačija. Oko 1,5 milijuna turskih državljana s pravom glasa koji žive ovdje u Njemačkoj, mogli su se slobodno informirati. Bilo je izbornih skupova svih stranaka, sloboda mišljenja nije ograničena, ti muškarci i žene nisu morali strahovati da će dospjeti u zatvor ukoliko se kritično izjasne o budućem samovladaru.

A ipak se više od 63 posto tih Turaka u Njemačkoj s pravom glasa, onih koji su se izjasnili na referendumu, odlučilo za Erdogana. U apsolutnim brojkama je to oko 450.000 ljudi. Te brojke bi se trebale pobrinuti za to da se zemlja probudi. Tu ne pomaže ni činjenica da je tek 50 posto njemačkih Turaka s pravom glasa izašlo na referendum i da je u drugim zemljama poput Austrije izjašnjavanje za Erdoganov tabor bilo još veće.

Kako bi se nakon ove otrežnjujuće uskršnje nedjelje mogle povući posljedice, Njemačka će morati biti iskrena. Političke, kao i civilno-društvene snage moraju priznati da je u proteklih nekoliko desetljeća, pored svih integracijskih uspjeha ipak puno toga zasigurno krenulo po zlu kad toliko puno ljudi koji žive u Njemačkoj podržava jednog čovjeka koji između ostalog želi ponovno uvesti smrtnu kaznu.

Konačno odluka o pristupu

Ines Pohl

Glavna urednica DW-a Ines Pohl

To nije sasvim bezopasno u ovoj izbornoj godini u Njemačkoj. Jer populističke rasprave o dvojnom državljanstvu i fantazije o izgonu ne vode nikuda i na koncu samo idu na ruku AfD-u. Njemačka se neće moći osloniti ni na posebno konstruktivne izjave iz Bruxellesa. Blebetanje dan kasnije i prijetnja da će se sada i konačno prekinuti pregovori o pristupu Turske EU-u su toliko bespomoćni koliko su i smiješni. Naprotiv: upravo je dugogodišnje povuci-potegni to što Turcima daje osjećaj da ih se ne uzima zaozbiljno i što je Erdogana na koncu potaknulo na to da jednim jasnim protu-EU-kursom demonstrira staru moć i snagu.

Europska unija po ovom pitanju mora konačno voditi jasan zajednički kurs. Ukoliko Turska nije poželjna kao punopravna članica, onda se to mora iskreno tako i reći i tražiti druga rješenja za suradnju. Jer Turskoj je Europa gospodarski potrebnija nego obrnuto. To zna i Erdogan. On je postao velik jer je bio gospodarski uspješan. A njegova zvijezda će ubrzo pasti ukoliko se gospodarski pad bude tako rapidno nastavio. Već sada stopa inflacije iznosi više od jedanaest posto, stopa nezaposlenosti od 13 posto je najveća u proteklih sedam godina.

Njemačka će probleme vlastitih pristaša Erdogana moći samo sama riješiti - tako što će konačno prihvatiti činjenicu da je useljenička zemlja i što će to stanje samopouzdano sama oblikovati. Nikakvo brbljanje o „vodećoj kulturi starosjedioca" i multikulturnom društvu, nego jasno zastupanje demokratskog Ustava. Onaj tko živi u Njemačkoj mora prihvatiti da su dječji brakovi zabranjeni i da su ubojstva iz časti zločin, da su homoseksualci isto tako ravnopravni kao i žene, da je Njemački ustav ionako iznad svega i da se o toj činjenici ne treba uopće raspravljati.

Njemački Turci moraju pomoći

Populistima je potrebna nesigurnost kako bi bili uspješni. Oni moraju zastrašivati kako bi se potom mogli istaknuti kao jedini spasitelji. U tu borbu se ne smijemo upustiti, jer će na kraju uvijek pobijediti oni najglasniji. Stoga je sada lopta posebno na onim građanima Njemačke s turskim podrijetlom od ukupno tri milijuna koji ili nemaju uopće turske putovnice ili su se sasvim jasno odlučiti protiv Erdoganovog protudemokratskog kursa. Oni su potrebni kao graditelji mostova u turskim zajednicama, ali i kao veleposlanici u njemačkom većinskom društvu.

Jer njemačkom društvu je sad potrebna jedna stručna analiza o tome kako je došlo do toga da se mnogi njemački Turci tako lako mogu zavesti - ali i o tome što je proteklih desetljeća dobro funkcioniralo i što može služiti kao uzor.

 

Preporuka uredništva