1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
Film Per Anhalter durch die Galaxis
Foto: picture-alliance/dpa/dpaweb/Touchstone Pictures
Znanost

Trebaju li nam doista bageri na Mjesecu?

Arthur Landwehr
20. ožujka 2021

"Komercijalna eksploatacija" svemira je zapravo već odavno počela. Ali svi ti silni sateliti nisu još ništa u usporedbi s već konkretnim planovima. I u orbiti, na Mjesecu i dalje, u svemir...

https://p.dw.com/p/3qspN

"Ako svu našu tešku industriju preselimo s naše planete, Zemlja će ostati mjesto za stanovanje i laku industriju." To možda zvuči kao snovi nekog mališana, ali to su riječi nekoga tko vjerojatno zna što govori - i koji ima sredstava da postigne što želi: Jeffa Bezosa, osnivača Amazona.

Logistički, tu se još svatko mora lupkati prstom po čelu kad čuje takvu viziju: energije "tamo gore" svakako ima u izobilju jer ništa ne priječi punu snagu Sunca - to je problem astronautima uopće izvući živu glavu iz beskrajnog prostora svemira. Ali što nam ekološki vrijedi preseliti tešku industriju u svemir i onda prenositi sirovine "gore", a gotove proizvode "dolje"? Amazon je tu svakako stručnjak, ali ne za takve poslove.

Ili možda ipak treba reći: još nije? Jedva je pola stoljeća prošlo od kako se nešto stvoreno ljudskom rukom otisnulo od zemaljske sile teže. Ali i uz sva djela znanstvene fantastike, nije bilo lako dati odgovor na veoma jednostavno pitanje: zašto? Tko nas tjera tamo gore?

Jeff Bezos pred modelom letjelice na Mjesec Blue Moon
Jeff Bezos je već opsjednut svemirom i makar se nekima njegove izjave mogu učiniti čudnima, treba se sjetiti: ljudi su se smijali i Kolumbusu.Foto: picture-alliance/AP Photo/P. Semansky

Već je gužva

Na početku su znanstvenici još morali moljakati nekoga da im plati njihova istraživanja. Onda je vojska "otkrila" svemir i dugo su jedino armije - prije svega SAD i SSSR-a - bile same u svemiru. Sve do toga da su znanstvenici opet morali moljakati vojsku, ali sad da im dopusti neki znanstveni eksperiment jer se tamo moglo otkriti svašta. Ali vojsci je svemir postajao sve zanimljiviji: čak ne toliko sa časnicima na vrhu neke rakete, koliko sa satelitima: "špijunskim", komunikacijskim, onda i navigacijskim...

Već tu su navalile i komercijalne tvrtke koje su odlično zarađivale u svemiru. A s obzirom na to da su i državne blagajne bile sve praznije, to je bio i deklarirani cilj bivšeg šefa američke NASA, Jima Bridenstinea koji je već otvoreno govorio o "komercijalizaciji svemira u blizini Zemlje". No to je sad već problem jer trenutno je u orbiti preko 5.700 satelita, ali i preko 10.000 komada bivših satelita ili dijelova koji neumorno obilaze našu planetu.

Zaštita okoliša je svakako važno pitanje - i za svemir. Zato i znanstveni direktor NASA-e, Amerikanac švicarskog porijekla Thomas Zurbuchen može razumjeti razmišljanja Jeffa Bezosa: "Osjećaj kako je nevjerojatno važno održati planetu zemlju i ako svemir nam tu može pomoći, onda je to nešto o čemu se mora razmisliti."

Wernher von Braun u društvu američkog časnika, majora Jamesa Hamilla
Isprva su znanstvenici - kao von Braun - morali moljakati za novac, prvo Hitlera onda i Amerikance. Ali onda je vojska "otkrila" svemir.Foto: picture-alliance/akg-images

Svemirski "parkovi prirode"

Već i po ovom groblju satelita nad nama se može reći kako se može razmišljati "od srijede do petka", ali i kako se nije stiglo "dalje od početka". A "početak" su zakoni Newtona: potrebna je određena brzina uopće dospjeti u orbitu zemlje, a onda je potrebno još više "dati gas" kako bi se napustila i orbita. A to "mrtvi" sateliti ne mogu, još manje može otpad iz orbitalnih tvornica. Sve to ostaje u orbiti i sasvim, sasvim polagano će jednog dana početi padati na zemlju - ili, nadajmo se, izgorjeti na ulazu u atmosferu.

No znanstveni direktor NASA se načelno slaže: "U prostoru u blizini zemlje treba postojati zakon za zaštitu okoliša i jasne smjernice kako se partneri trebaju ponašati." Sporazuma o ponašanju u svemiru već ima, makar je tu prije svega riječ o odgovornosti. Ali "ekologija" svemira je kod industrije koja je već sad "teška" oko 400 milijardi dolara bila posljednje s čim je netko razbijao glavu.

A to će se brzo promijeniti: u orbiti je već gužva i bit će još veća. Orbitalni istraživački centar ISS će od 2024. dobiti i modul koji će biti hotel, a stalno dolaze novi laboratoriji - da sad ne govorimo o snovima u orbitu postaviti i tvornice. No orbita je još donekle "otvorena", ali na Mjesecu samo netko može stati i eksploatirati posve određeni dio tog zemljinog pratioca.

Analiza površine Mjeseca gdje bi mogla biti voda.
To je taj Kuvajt na Mjesecu - crvena boja označava moguće naslage leda, dakle vode. Sad je još potpuna pustoš, ali se ne čini da će to tako dugo ostati.Foto: picture alliance/dpa/Milliken lab/Brown University

"To je sad naše!"

To već zovu "Kuvajt Mjeseca": njegov južni pol gdje su otkriveni tragovi vode. "Tamo možemo uzeti vodu i pretvoriti ga u raketno gorivo. To će biti kao i naftna industrija tu na zemlji", objašnjava John Thornton iz tvrtke Astrorobotics. Ne samo voda, na Mjesecu ima i rijetkih kovina čija bi eksploatacija mogla biti zanimljiva. Manje je vjerojatno za transport na Zemlju - ali za tvornice i pogone na Mjesecu svakako.

Ali već vlada gužva: Rusija i Kina su već najavili zajedničko stvaranje baze na Mjesecu, Amerika također namjerava na Mjesec da bi onda tamo i ostala. Tvrtka Astrobotics je svjesna da nema mnogo vremena: već na jesen sprema na Mjesec poslati prvi robot i želi postati "špediter" za pošiljke u tom smjeru.

Nema nikakve sumnje: bageri i strojevi će dospjeti na Mjesec, ali hoće li ljudi tamo biti imalo pažljiviji prema okolišu nego što su na Zemlji? Zurbuchen u svakom slučaju sumnja u to: "Baš kao što postoje zaštićena područja na Zemlji koja doista želimo održati netaknutima od industrije je izuzetno važno da to napravimo i u Svemiru."

Povratak sonde Chang'e-5
Nacionalna zastava se još vijori tek na mjestu gdje je pao kineski lunarni modul. Ali veoma je vjerojatno da će se i po svemiru početi povlačiti granice - i treba već unaprijed misliti o okolišu.Foto: Lian Zhen/Xinhua/picture alliance

Čuvanje okoliša nam nije baš navika...

No to je teško - i pogotovo u tim okolnostima, sve čini još skupljim. No Zurbuchen smatra kako se svakako već sad treba početi razgovarati: on i njemu slični kojima je znanost na prvom mjestu i poduzetnici koji tu slute posao budućnosti.

"Trebamo se međusobno razumjeti i objasniti što nam je najvažnije u našem području. Nevjerojatno je za mene važno da na primjer tvrtke koje žele doći na Mars da onda tamo ne unište znanstvenu podlogu. Važno je da već sad diskutiramo i kažemo, što će to značiti."

Ali odmah i dodaje: "To nipošto ne znači da oni ne smiju otići u svemir. To apsolutno nije pitanje, nego da se držimo razuma." Jer na našoj planeti, u doba "otkrića" se i previše puta pokazalo: istraživači, u pravilu na vojnim brodovima - od Kristofora Kolumba pa do Thomasa Cooka - nisu načinili nekih većih šteta, ali nikoga taj "novi svijet" nije niti zanimao dok nije otkriveno zlato ili neki drugi razlog otići tako daleko. A što je onda ostalo od te netaknute prirode, to već dobro znamo.